Svi smo mi Crkva, a to se često zaboravlja u crkvenoj hijerarhiji. Voljela bih se osjećati kao aktivni dio te Crkve, i kao mama i kao intelektualka, kao cjelokupna osoba, a ne samo netko koga drugi vodi i tko mora slijediti.

Da se vratim na temu, osjećam svoje obiteljsko i roditeljsko poslanje kao vjernica. Moje iskustvo je da nema ničeg težeg od svega što sam u životu radila od odgajanja djece. Meni kao osobi jakog ega ne leži baš taj pojam služenja, ali kad razmislim o svojoj ulozi u obitelji to je to. Mi služimo u obitelji, ne mislim samo na mame nego i na tate i često nam je teže nego onima koji taj pojam "posvećenoga života" samo za sebe pridržavaju. Osim što imamo tu tešku zadaću podizanja nove generacije, mi nismo oslobođeni svake materijalne neizvjesnosti, nemamo iza sebe jaku strukturu, izloženi smo svijetu kao pojedinci i kao takvi se borimo. I pritom vjerujemo, pouzdajemo se i ljubimo. To jest poslanje.