Prelistala sam Katekizam, tamo je izostavljen dio o pokoravanju, i samo se kaže onaj dio da muž mora ljubiti ženu kao Krist Crkvu; možda katolička vjera doista čita Poslanice više u tom nekom povijesnom kontekstu, ne znam, a možda i moje "pokoravanje" nije te neke rodne dimenzije, nego osobne, ljudske, osobni pristup.
Znam ljude koji drugačije to zovu, a opet sam sigurna da ako odnos funkcionira da to prepuštanje, odricanje, fleksibilnost postoji, i mora postojati.
Samo je netko, skup s partnerom praktičnije prirode, pa zbroje i oduzmu i usporede brojke, netko je slične naravi, netko istih ciljeva, netko nemaran pa ga i nije briga za ovo ili ono, netko drugi obuzet tko zna čime, pa druge stvari po defaultu prepušta, a netko je slikovit i ekspresivan kao ja pa onda to zvuči dramatično, a nije... sve u svemu ljudski odnosi ja mislim da ne počivaju na isključivom i stalnom dogovoru i pravdi, nego popustljivosti ove ili one prirode.