odgoj u duhu vjere 5

[Zdenka2]

Lako je vama curama pričati o pokoravanju. Ja kad čitam vaše postove vidim da ste zapravo jake žene. Vaše pokoravanje nije ništa više nego moje, kad tu i tamo prešutim po koju da se ne posvadimo. To se ne zove poniznost, nego kompromis.

I ja ovako mislim. Sve cure na ovom topiku žive onako kako su same izabrale i odlučile i o tome su se dogovorile s muževima, a rekla bih da se i o drugim, važnim i nevažnim, stvarima dogovaraju.

Čovjek ne bi vjerovao, ali i ja mužu prešutim i dam mu prednost kad ocijenim da je to potrebno i bolje. Ali ne prešućujem svoje mišljenje kad mislim da je važno nešto reći, sudjelujem u odlučivanju, a nekada doista i inzistiram na svojim rješenjima, ako mislim da su bolja. Riječi kojima bih to opisala su otvorenost, razgovor, dogovor, kompromis, zajedničko odlučivanje.

i ako mogu ja jedno malo pitanje
je li Isus negdje rekao da se žena treba pokoravati mužu, ili je to samo rečeno u poslanicama?

Isus nije o tome govorio. Ali, Njegova vlastita obitelj pruža suprotan model braka od Pavlovog. Isusov adoptivni otac, Josip, upravo je taj koji je potisnuo svoj ponos i podmetnuo leđa za obitelj kojom je dominirao odnos majke i sina. Sve do 16. stoljeća Josip je bio često izrugivan u literaturi, kao "nemuška" figura, onaj koji je otac djetetu koje nije izrodio, a nema ni ženu zapravo. Josip je muškarac koji je bio dovoljno jak da prihvati realnost situacije i da shvati da je bračni odnos, kao i odnos roditeljstva, u prihvaćanju. Josip nije upravljao, on se prepustio, a tako i Marija sa svojim: neka bude. Tu su oni jednaki. Kao takav otac, Josip je postao model oca u humanizmu, u nastojanju da se promovira vrijednost jezgre obitelji (majka, otac, djeca) i adoptivno roditeljstvo.