Vjeruj mi, ljiljan@, svakog dana se pitam kako će to biti u onaj dan i brinu me vlastiti grijesi. Ali, budući da, na kraju krajeva, i moja egzistencija ovisi o KC, i da sam više od pola svog života aktivna u pastoralnom životu svoje župe, osjećam obavezu kritički promišljati i ne prihvaćati ovaj materijalizam Crkve koji svaki dan vidim, ali istodobno i govoreći o Ljubavi koju sam primila. I da, u pravu si...moje srce se prečesto uznemiruje. Jer se puno od mene traži (često bez imalo razumijevanja za moj život, moje potrebe, moju obitelj), a istodobno vidim koliko svećenici malo znaju o potrebama svoje župe.

Ako kritiziram, ne osuđujem. Kritiziram jer mi je stalo do Crkve, jer vjerujem da nam je potrebna obnova, da nam je potrebno svjedočanstvo upravo onih "na vrhu". I Isus je kritizirao, tražio radikalnost života, a ne mlakost. A to traže i oni s kojima se svaki dan susrećem... Ne brinem se zbog tuđih grijeha već zbog sablazni koju oni izazivaju u onima koje odgajam...