Ma joj, nisam stvarno mislila ništa loše na tebe s ovim pljuvanjem. Kad govorim, govorim u svoje ime.
Isus je još živ i djeluje i mislim da mnogo toga trebamo prepustiti Njemu. Žrtvu koju je On podnio ne može nitko od nas. I tu nema usporedbe.
Ponekad mi zasmeta kad se govori o rastrošnosti Crkve, nevezano na oniks. Ne možemo mi u ovom tijelu, koje je osim Duha i materija, živjeti bez materije. Ja recimo volim kad mi je kuća pospremljena, volim je uređivati, a ako se nađe novaca i ulagati u nju. Govorim naravno o zarađenom novcu. To je moj dom, tu žive oni koje volim i želim da bude topao i lijep.
Crkva je dom mojeg Oca na nebesima, i Sina i Duha. Tu sudjelujem u čudu Pretvorbe, tu dolazim po snagu za život, zašto bi to morala biti straćara. Naravno, kad bi to bila straćara, ne bi me omelo da dolazim i dalje, ali u ovoj poplavi rastrošnosti u društvu, zašto bi Crkva morala ostati deset stoljeća iza. Sjećam se kad su se pojavili mobiteli, bila je srašna hajka na svećenike koji su ih imali. Danas svaki pas ima mobitel (dobro šalim se malo), ali bitno je da se prije 15 godina silno rogoborilo na svećenike koji u imali mobitele. Pa onda u ka novinama reportaža kakav koji svećenik u ka županiji vozi auto? Pa je ispalo da oni koji imaju dvadeset godina stare aute su pravi svećenici. Samo bih tom novinaru voljela vidjeti lice da mu svećenik zakasni na sprovod nekog u familiji jer mu je crko auto...