Pokraj svega što se tu ima za vidjeti, tu upro pogled u ono par činovnika i ono nešto nužne organizacije, i te jadne ćate koji pokušavaju nešto organizirati što izmiče svakoj kontroli - i po broju, i po različitosti, grešnosti ljudi koje se tu drži na okupu oko određene vjere! Je, ima i to.
Ali i brak je institucija, pa ne sjediš ženi na glavi s pričama o vašem ustroju kao institucije i kako bolje upravljati papirima, štojaznam. Bar se nadam da ne.
I isto tako obitelj je skupina, institucija, ima i tu zakona i pravila i propisa, pa opet vjeruješ da voliš svoju obitelj i prema njoj se odnosiš s ljubavlju, i ne gledaš je hladno kroz prizmu djelovanja, ustroja...
Kad nam dođe iz dupeta u glavu da je to Crkva jednostavno obitelj; ogromna, sastavljena od kojekakvih dosadnih tetaka, nemogućih bratića i ludih strini, ali naša, i da nam je jedino zdravo i pametno voljeti svakoga, i tu svoju obitelj, mislim da će nam puno problema nestati samih od sebe.
Ne ustrojavaš ludu strinu. Trpiš je, i nalaziš modus vivendi s njom, i što sad, kad lupa na svadbi, zakolutaš očima, ali ne ustaneš i ne očitaš bukvicu pred svim svatima. Ali kad je bolesna, obiđeš je, ako je izbjeglica, udomiš je. I kraj. Ni papira, ni kritike, ničega. Samo elementarna ljudska ljubav.