odgoj u duhu vjere 5

[mujica]

Ali budizam ma kako predivan bio, u svom izvornom smislu nije religija jer se ne temelji na vjeri u Boga. Etika budizma nije teonomna etika, to znači ne ne sastoji se u sljeđenju 10.zapovjedi zato jer su bile dane od Boga, ona je skup pravila koje treba slijediti da se postigne stanje nirvane, tj.probuđenoga uma. Okrenuta je prema sebi ali ne prema Bogu i djeljenja tog unutarnjeg s drugima.
Pokušavate svi ovdje vjernici stvoriti neku univerzalnu religiju-ali to ne postoji-bar ne za sad-nažalost ili na sreću-...ako ništa imamo Boga koji je univerzalan...

Nije svima dano da znaju za Bibliju i Krista.

I oni koji žele postići stanje probuđenom uma streme istom cilju kao i krščani, samo na drugi način, zar ne?
Cilj je isti, ali putevi različiti.

Zato mi je neprihvatljiv stav da je samo krščanstvo ispravan put, jer kao što si i sama rekla, Bog je jedan. I krščanima i budistima.

I nikako ne mislim da je ovakav koj način razmišljanja sjedenje na dvije stolice, već je to jedan pomak od naivnog uvjerenja da samo jedna vjera služi Bogu, a druge vjere (ili filozofije) su eto fulale

[ljiljan@]

Zato mi je neprihvatljiv stav da je samo krščanstvo ispravan put, jer kao što si i sama rekla, Bog je jedan. I krščanima i budistima.

U dugim periodima mojih duhovnih mladalačkih lutanja bavila sam se jogom i interesirao me budizam. No nisam se tu našla u konačnici. Osnovna, ali zaista osnovna razlika: kršćanin snagu i ljubav nalazi u Bogu i bližnjem, a budist u sebi i svom unutarnjem svijetu. Bila je jedna forumašica koja je vrlo lijepo, konstruktivno i afirmativno pisala o svom dečku budistu na jednom od prijašnjih topika odgoja u duhu vjere.