"U kojoj mjeri ljudi još uopće pripadaju Crkvi?", pita se papa Benedikt XVI. u razgovoru s Peterom Seeewaldom u knjizi "Svjetlo svijeta", i odgovara na svoje retoričko pitanje: "S jedne joj strane žele pripadati, ne žele izgubiti taj temelj. S druge strane, iznutra ih oblikuje i određuje moderni način mišljenja. To je neprovjereno su-postojanje i mimo-postojanje temeljne kršćanske volje i novoga svjetonazora koji obilježava sav život. Stoga se može govoriti i o nekoj vrsti shizofrenije, podijeljene egzistencije. Moramo težiti za tim da oboje, koliko se god može povezati, bude uklopljeno jedno u drugo. Biti kršćanin ne smije ostati neka vrsta arhaičnoga sloja, kojega se na neki način čvrsto držim i donekle živim pored modernosti.
Kršćani su danas raspeti između dvije krajnosti: izazova da u globalnom relativizmu potpuno iz vida izgube snagu i autentičnost vlastite vjere i podlegnu bezličnosti prilagodbe diktatu sekularizma, ili da ostanu na marginama događaja obilježeni dahom jalove staromodnosti. Srednji put je uvijek najteži, ne kao sinteza ovih krajnosti, nego kao njihovo aktivno nadilaženje. Kršćanin mora biti čovjek otvoren stvarnosti i vremenu u kojemu živi, ali ako nije kadar vidjeti iza obzorja događaja, onda je njegovo poslanje nedjelotvorno
Staromodnost je, kao i pretjerani liberalni sekularizam, nesvojstvena autentičnom kršćanskom poslanju.
http://www.velecasnisudac.com/hr/rub...as-iz-pustinje