eh, ljudski um svašta može zaključiti pa si mislim - bolje da objasnim nego da se moram opravdavatiNena-Jabuka prvotno napisa
dobro da si to naglasila, već smo posumnjali.
znam ja časnu sestru koja kaže da joj je neugodno kupiti u DM-u neki lijepi gel za tuširanje ili mlijeko za tijelo jer misli da bi joj to mogao netko zamjeriti, da nije možda dovoljno skromna.
A ja, mislim, eh, koji luksuz, pa šta si one uopće od tih slatkih stvarčica sebi mogu priuštiti, ni frizuru, ni šminku, ni svake godine odjeću po novoj modi, uvijek jedne te iste mantije, suknje i košulje,
pa gel za tuširanje i krema im je vrhunac luksuza..
a ljudi uvijek očekuju više od ljudi koji nose nekakvu "uniformu". mene klinci često pitaju smiju li svećenici pušiti i nije im jasno zašto puše kad je to grijeh. i onda malo ostanem s upitnikom iznad glave. Čim netko ide na misu, od njega se očekuje više...kome je puno dano, više će se od njega i tražiti. (ponekad se i bojim toga, da svoj život ne "iskorištavam" koliko treba, a velike sam blagoslove primila.)
kao i u pitanja mobitela i auta, stvar je u umjerenosti. možda skuplji auto duže traje, ali možda ima i neki koji nije toliko upadljiv, a opet je funkcionalan. ne mora mobitel imati apsolutno sve funkcije... Mislim da smo čak obavezni iskorištavati blagodati tehnologije na dobro, ali opet umjereno.
Što se tiče teme...jedna preporuka za knjigu. Bruno Ferrero, Sretni roditelji. Knjiga se temelji na don Boscovom načinu odgoja koji je meni i inače prekrasan, pun ljubavi. Odgoj koji se temelji na povjerenju, ljubavi, poznavanju, a ne na kažnjavanju. I inače su mi salezijanci jako dragi jer se bave odgojem mladih, nude im mnoštvo toga - oratorij, igre, druženja, bansevi, a sve utemeljeno na ljubavi prema Bogu.
 |
|||
