to je njihovo mišljenje, ima raznih ljudi koji imaju različita mišljenja
doduše, ja stvarno nisam upoznala nijednog teologa koji cijelu Bibliju tumači kao povijesnu činjenicu. Tim više što se neke stvari iz Biblije kose sa povijesnim činjenicama, i što je najbitnije za tu priču o doslovnoj interpretaciji, neke činjenice unutar Biblije se kose s nekim drugim činjenicama isto iz Biblije. Kako to tumačiti? (npr. ono što sam te gore pitala, o Isusovom uskrsnuću)
Katekizam Katoličke Crkve o Starom zavjetu piše da je neodvojiv od Novog zavjeta, tj Novi se zavjet u Starom skriva, a Stari se u Novom otkriva. Kršćani SZ čitaju u svjetlu Krista, a iako knjige SZ sadrže nešto nesavršeni i privremeno, one su svjedočanstvo odgojnog postupka Božje spasiteljske ljubavi.
Da bi se shvatila nakana autora, treba poznavati vrijeme i kulturu u kojoj su knjige pisane. Osim toga, postoje i različite književne vrste te se i istina prenosi na drugačiji način.
Možda najvažnije je da kršćanstvo nije religija Knjige već religija Božje Riječi te da se pri tumačenju nadanutih Pisama mora prije svega paziti na ono što je Bog preko svetih autora htio objaviti za naše spasenje.
pa zbunjuje me ovo-znaš da su ljudi na Zemlji tek 6000 godina i da je Zemlja puuuuuuuuuuno duže tu, a istovremeno misliš da ih je Bog stvorio isti tjedan. Eto to.
smatra se(ili ajmo reć najuvriježenija je teorija) da je prvi dio Petoknjižja,Knjiga postanka,nastala iz 4 različita dokumenta nastala neovisno,kronološki i geografski,jednih o drugima
o prvom grijehu ,ali i o stvaranju svijeta u 6 dana ustvari ,ovako kako je nama poznato,govori,4.najmlađi dokument(zanimljiv podatak,nije li?)
Jahvisitički dokument(Bog=Jahve)spominje prvi grijeh ali ne i stvaranje u 6 dana,
a Elohistički-Bog=Elohim(mislim,tek nešto mrrrvu mlađi dokument od Jahvisitičkog)uopće NE SPOMINJE ništva takvog,čak štoviše po njemu sve počinje s Abrahamom
Roza,odakle ti ovih 6000 godina?
mislim,skoro pa 6 tisuća godina već koristimo pismo,i ako smo ko vrsta nastali prije 200 000 godina brat bratu se već nismo mijenjali zadnjih 50 ooo
hvala ronin na ovom postu. Čitavom.
malo OT ali nedavno sam bila u Museum of Natural history u NY, i u onom njihovom fantastičnom planetariju. I gledala dokumentarac o velikom prasku, kako je nastao svemir i tako. Dokumentarac je savršen. ma, nemam riječi, par puta me toliko ganulo da sam se naježila i pustila suzu (iako je glas posudila Whoopi Goldberg koja mi ide na živce)
ja vjerujem da je svemir nastao tako nekako, možda ne baš doslovno tako, ali vrlo slično
i vjerujem da je nastao u jednom danu. ali ne u jednom 'ljudskom' nego u jednom 'božjem danu'
za naše je prilike sasvim okej i ovaj prasak iz Krapine(zlice)
super mi je ova tema
mislim da svi zajedno možemo puno toga naučiti, pogotovo ako nastavimo u ovom smjeru
a di je mujica?
Recimo, uzmi jednu od tih Biblija po kući i potraži osvajanje Jerihona, ja nisam baš tog kalibra da ti ispalim koje je to poglavlje. Ali tamo Jahve daje upute Izraelcima kako da osvoje Jerihon (ono s trubama i rušenjem zidina), te da nakon osvajanja ne uzimaju ništa iz grada, već da se svi ljudi, uključujući žene, starce, djecu, te sve životinje moraju pobiti. Ne navodi se neki razlog za takav masakar, bar koliko se sjećam. Ali nijedan razlog kojeg ja mogu zamisliti ne može mi biti dovoljan da se ubijaju djeca i životinje.
Odbijam vjerovati da je bog koji je to zapovijedio isti onaj koji se utjelovio u Isusu i izgovorio sve one lijepe riječi o ljubavi prema bližnjem, te se predao na žrtvu za otkupljenje grijeha svijeta. Ali Biblija izričito tvrdi da je tako.
Moje jedino logično objašnjenje je da su Izraelci u svojim ratničkim pohodima počinili ovakav divljački pokolj a kasnije ga uklopili u povijest svog naroda nastojeći ga opravdati kao bogu ugodno djelo. Meni na ovom mjestu najprije pada u vodu vjerodostojnost svakog retka Biblije, a našla bih još poneko.
hajde, splitajte temu![]()
Neželim vjerovati u okrutnog Boga. Ja u Boga vjerujem kao što moje krvne stanice vjeruju u mene, ili mitohondriji. Smatram da je svemir tjelesni Bog. Veliki prasak je momenat njegova začeća. A mi svojm svakodnevnim postupcima prema Zemlji dokazujemo da smo rak svemira, kromosomska greška.Mi bez Boga nemožemo, on bez nas može. Duh sveti je kolektivna energija koju djelimo sa svemirom i svim živim bićima u njemu. Mislim da Bog nemože gledati ponaosob svakoga, i zato sam zahvalna za svaki trenutak sreće i smijeha koji imam, i trudim se ne kriviti nikoga onda kada nisam, nego ići dalje
Bezgrešno začeće je moguće u životinjskom i biljnom svijetu, zove se partenogeneza. Jednom u x trudnoća moguća je i u čovjeka, zašto ne, pa i ako se naslijedi sa majke na kćer...
Moj doprinos diskusiji o evoluciji je samo ovo:
O Jahve, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.
U Jahvu se, Izraele, uzdaj
odsada dovijeka.
Nisam krscanka, ali rado pogledam ovaj topic... Saznam nekih novih stvari, neke me zaista zbune, ali ipak, drago mi vas citati. Mozda cete smatrati moj post suvisnim, ali bih zeljela doprinijeti raspravi o stvaranju u sest dana, u svjetlu moje vjere.
Dakle, u Kur'anu stoji da je Bog stvorio svijet u "sest dana". Doslovno stoji mnozina rijeci dan. Medjutim, mnozina rijeci dan, osim sto znaci dani, znaci i vremenski period, etapu, eru, razdoblje (to se moze naci i u rjecnicima klasicnog i u rjecnicima modernog arapskog, dakle, jednostavno se moze koristiti i tako)...
- Gospodar vaš je Allah, koji je Nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio (7:54)
- Gospodar vaš je Allah, koji je Nebesa i Zemlju za šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda, - upravljajući Prijesotljem, svemirom zagospodario (10:3)
- On je u šest vremenskih razdoblja Nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio (11:7)
- Onaj koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda cijelim svemirom zavladao (25:59)
Dalje, na jednom mjestu objasnjeno je koliko traje taj dan:
- Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni zaštitinika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite? On upravlja svima, od Neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje. (32:4-5)
To se razlikuje od jednog drugog dana (perioda), koji se tice andjela i njihove brzine uspinjanja ka Bogu...
- k Njemu se penju meleci i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje (70:4)
Ako ovaj podatak uvrstimo u jednu Einstainovu formulu (u kojoj je vrijeme razlicito u zavisnosti od brzine) dobit cemo da se andjeli krecu brzinom od 300 000 m/s (brzina svjetlosti)... Ne mogu da nadjem matematicke simbole pa da kopiram racun![]()
Partenogeneza, znanstveno gledano, nije moguća kod čovjeka (čini mi se da novija istraživanja upravo rade na tome).
što se tiče naslijeđivanja s majke na kćer...Sv.Ana nije djevičanski začela, začela je prirodnim putem (iako postoje neki apokrifi prema kojima je začela poljupcem kraj zlatnih vrata, postoji i takav ikonološki prikaz u umjetnosti), ali je Marija bezgrešno začeta, što znači da je izuzeta od istočnog grijeha. Naravno, neka me netko ispravi ako griješim, nisam neki stručnjak.![]()
Zato sam i naglasila, znanstveno gledano, odnosno kako današnja znanost gleda na tu pojavu u čovjeka.
Jedino što bi u slučaju partenogeneze Isus bio također žena.![]()
Posljednje uređivanje od pomikaki : 29.03.2011. at 23:18
Krumpiric, evo, nadovezujem se na ovaj tvoj post, možda više slučajno.
Nisam pročitala posljednje dvije strane, otišli ste predaleko, mala će se probuditi, a imam još i nekog posla...
Da, Crkva je institucija, organizirana, podložna pravilima, prizemna (tu mislim na mobitele, aute, kuće...)
I slažem se da ima previše nekretnina i da ima onih koji odudaraju od one prvotne nenavezanosti na materijalno (pa i ta časna koja priželjkuje gel, mlijeko za tijelo, da, to za nju treba biti luksuz jer - za moj pojam - ona treba živjeti u potpunoj skromnosti, odriče se takvih stvari pri samom odabiru tog poziva jer je to jednostavno tako), sve to i mene smeta jer smatram da bi moglo drugačije, da bi se moglo više dati za sirotinju pa bili oni sirotinja zbog stanja duha (tu se čak djelomično slažem s Ifi jer poznajem puno takvih čija je fizička sirotinja proizašla upravo iz stanja njihovog duha) ili zbog svoje "sudbine".
I da, s jedne strane se slažem opet s Ifi kada kaže da Boga treba slaviti i tim zemaljskim sjajem, ali da, Bog je rođen u štalici, jeo je s ribarima, spavao gdje je stigao... Mislim da taj sjaj potječe iz vremena kada je Crkva kao institucija bila puno jača kada su u svojem vlasništvu imali puno više nekretnina, a mislim da upravo to razdoblje nije Crkvi na čast.
No, sve to na stranu.
I iako sam kritična prema Crkvi, ne pada mi na pamet da zbog toga izostanem s nedjeljne mise, ne čujem Božju riječ koja mi dotakne srce, ne prepustim se pjesmi, njezinim riječima, Euharistiji koja hrani moju dušu, ispovjedi koja čisti moju dušu, potiče me na razmišljanje...
Zato mislim da se svi oni koji kažu, ja sam vjernik, ali sam u svađi s Crkvom puno propuštaju u toj svojoj vjeri. I onda je sve teže opet se prepustiti Bogu. Zažmirite na svećenike, zažmirite na auto kada ulazite u Crkvu, na mobitel u njegovom džepu, na možda ljubavnicu u prvom redu... Sve to nije vaš problem. Odite u crkvu čuti riječ Božju! Svećenik je čovjek kao svaki drugi. Trebao bi svojim ponašanjem biti bliz Isusu, to je istina. No, ako nije tako, ako osjećate da je licemjeran kada govori o porocima, a sam puši... mislite da njega to ne muči? Da se on s tim ne bori? Pa ako se i ne bori, neka to ne bude vaš problem. Odite, čujte Evanđelje, čujte propovijed. Pa ako vam se propovijed i ne sviđa, na temelju Evanđelja pokušajte sami naći neko objašnjenje. Ispovjedite se, pristupite Euharistiji.
Zanima me, koliko vas koji vjerujete, čitate Evanđelje kod kuće, jednako onako kako bi ga čuli na misi?
Svi se kunemo u Isusovu ljubav i to da nam je ona najvažnija. Vjerujem da je, ali znam iz vlastitog iskustva da je drugačije kada odeš na misu, dođeš kući, još uvijek ti te riječi odzvanjaju u srcu. Pa i kad poludiš na muža, na dijete, na svekije, sam sebe izjedaš srdžbom... odzvone te riječi negdje duboko i smire te.
Naravno, nisu svi jednako podložni srdžbi. Ali eto, meni to treba. Meni treba ta misa iz nedjelje u nedjelju. Da se zahvalim jer se imam na čemu zahvaliti, zdravi smo, imamo krov nad glavom, nismo gladni, znamo s ovo malo živjeti (jedne čizme nosim treću godinu, vjerojatno ću i na godinu). Da molim za idući tjedan, za nove izazove, za nove ljude koje svakodnevno srećem, za zdravlje drugih, za mir u svijetu...
Pa samo ona pjesma. Majko mila, koliko se znam isplakati pod misom. Netko bi rekao, što li ovu tišti, a ja, eto plačipi*ka kakva jesam (jelte, baš sam u duhu vjere), otvorim srce Bogu, a on ga samo puni? Pa gdje bi u svojoj svakodnevici našla takvu puninu? Da, i sunce i cvijet i dječji osmijeh... su sve to, sve nas to hrani, ali za vjernika, kršćanina Božja riječ, euharistija, sama misa trebaju biti kruna tjedna i temelj za tjedan koji dolazi.
Dakle, svi vi koji se dvoumite, koji se, usuđujem se reći, opirete sami sebi i onome što zvoni u vašem srcu, otiđite na misu i prepustite se!
Uopće ne kužim u čemu je problem.
Pa Ifi se tako izražava i kada piše o tome kako joj djeca jedu mrkvu iz bašče, blate kuću, kako sinu objašnjava kakav je koji materijal.
Ona se jednostavno tako izražava.
I mislim da se na ovom forumu nitko drugi tako ne izražava.
Eto, PIkula je isto obraćenica, ali se ne izražava tako.
Nek sam se ja sad izrazila![]()
Dobro jutro!
Na nju sam cijelo vrijeme i mislio. Neke druge se tome pokušavaju približiti, ali ne uspijevaju u potpunosti.
I opet, ne mislim da je to loše. Ali malo podsjeća ne opasne ekstremiste....
Mada (da bude jasno), mislim da naša draga Ifi nije opasna. Samo malkice podsjeća![]()
kako je mujica politički korektan)
SikaPIka, pa ja se slažem, na mene i na moju vjeru to nema utjecaja. Al nemam zatvorene oči. Čak štoviše, mislim tj. uvjerena sam da je veća hrabrost znati, a vjerovati![]()
Posljednje uređivanje od krumpiric : 30.03.2011. at 08:13
sika pika, super postovi
alef baš mi je drago da pišeš- zašto bi to bilo suvišno- dapače, često ovdje nedostaje malo međuvjerskih dijaloga.
Selam![]()
A što se tiče evolucije- ja obožavam znanost, volim slušati onog našeg trknutog Pavunu, na moru čitam Teoriju struna i slične ludosti (za jednu kućanicu) i obožavam religiozne znanstvenike kao što je Ruđer Bošković (srednjoškolska ljubav). Kad se poklopi duboka življena vjera znanstvenika i grnadiozni znanstveni uvid, cičim od veselja i prepričavam svima, kao što neki rade s krajem krimića
Ali ne intrigiraju me oni napisi da su našli DNA ovce s Noine arke ili nečiji grob i to...
Ja volim znati, volim čitati, proučavati...i što više znam, otkrivam svoje neznanje i otvara se ogroman prostor za odnos s Bogom.
Najljepše razdoblje mog života je upravo fakultet, vrijeme provedeno u knjižnici dok je još bila stara i škripavih podova. Ulazak u svijet knjiga...koliko knjiga o svetom Pavlu sam pročitala i svaka od njih mi je otvarala srce i dušu prema Bogu, udišući miris stranica, vuklo me da sve više znam o svojoj vjeri...i što sam više znala, moja je duša više čeznula za Bogom...i tu čežnju pokušavam prenijeti na one za koje sam odgovorna...
I čitam vas, i opet shvaćam koliko ustvari malo znam...i moram priznati, sram me pomalo...
ako smijem ja još jedan primjer o starozavjetnom moralu za Rozu Grozu... priča o Tamari, onoj zbog koje je siroti Onan izgubio glavu, i njenoj smicalici za svog svekra koji joj nije htio dati i trećega sina, očito uvjeren da ona donosi nesreću.
Dok današnji čovjek pročita tu priču, mora se zbilja dobro udubiti da iz današnje perspektive shvati njezin postupak. Ona nam djeluje nemoralno, jer ne možemo razumjeti njezinu želju da po svaku cijenu ima dijete od roda svog prvog muža. Ali ako vidimo kako se prema njoj kasnije postupa, jasno je da ona jedino tako uopće smije imati dijete, inače će biti pogubljena - i to spaljivanjem.
Pisac bibilijskog teksta očito potpuno razumije njezine motive, a tako i njegovi a i Tamarini suvremenici. Njezin svekar nakon što je sve shvatio kaže da je ona pravednija (mislim da želi reći poštenija) od njega, a pisac nema potrebu dalje objašnjavati njen postupak, čini se da je njemu zanimljiva samo njezina domišljatost.
Nama ovo sve djeluje potpuno nerealno, i u sjeni tog čina malo pažnje obraćamo na ostale detalje, koji koliko god djelovali okrutno i nemoralno, i dan danas su nam prilično shvatljivi: činjenica da će muškarac kad vidi bludnicu svakako iskoristiti što mu se nudi bez puno premišljanja, a da će kasnije (isti taj pravednik) zahtijevati da se spali žena koja je zatrudnjela nakon smrti svoga muža. Razmislite malo o tome, ona je ipak trudnica! Ali to piscu ovih redaka također ne djeluje kao nešto nad čime bi trebalo zastati, njemu se sve navedeno podrazumijeva.
I konačno ako mene pitate, niti Onanov grijeh mi se ne čini tako velika uvreda bogu da Jahve osobno mora tratiti vrijeme na njegovo pogubljenje.
Zašto ovo pišem: ne želim omalovažiti starozavjetne spise, niti reći da smo mi moralniji od tadašnjh ljudi (dovoljno je reći da ćemo lakše razumjeti spaljivanje trudnice nego Tamarinu želju za potomstvom). Ali za mene je Stari zavjet samo kontekst Novom. On nam govori u kakvom je svijetu Isus živio i propovijedao, i tako možemo bolje shvatiti njegove riječi i djela. Ali nemojte mi molim vas reći da bi se svaki redak Biblije trebao uzeti kao zapovjed od boga kako bi se trebalo živjeti, niti da su pouke Starog zavjeta jednakovrijedne Novom. Stari zavjet vidim kao povijest jednog prilično ratobornog, krutog i patrijahalnog naroda i nemam puno želje da ondje tražim pouke o moralu.
Evo draga RG, slobodno pitaj i Antu, kućnog teologašto misli o mojoj herezi pa mi javi koja je njegova interpretacija pokolja u Jerihonu i Aju (gdje su bar životinje pošteđene), i koju pouku se može izvući iz Tamarine priče. Treba li se sve ovo čitati doslovno?
Ispričavam se ostalim vjernicima i nevjernicima koji moraju čitati ovakve dugačke postove. Da vam bude zanimlivije, tko ovdje može pogoditi što je učinila Tamara?![]()
Nisam pročitala zadnje dvije stranice, ali koliko vidim i one su u duhu prethodnih. Baš mi je divno da se sve normalnije razgovara o vjeri, meni je to jako zanimljivo. Od kad sam na forumu razmišljam o ovakvom razgovoru na temu vjere, gdje se nitko ne vrijeđa, nitko ne podmeće, i gdje se govori što se misli, a ne da se izazove neka reakcija. S guštom bi sudjelovala, ali ipak ću radit.
da, može se gledati kao priča o ženskoj snazi, hrabrosti, lukavstvu.
Ali tko nam od aktera priče može biti uzor?
I je li bog koji pogubljuje Onana i rado prima kao žrtveni dar poklanu djecu Jerihona, isti onaj koji govori o ljubavi i praštanju? Je li i on to u međuvremenu evoluirao?![]()
Nije evoluirao Bog, već shvaćanje Boga i shvaćanje čovjeka, bolje rečeno žene. Isus je "podigao" žene na zasluženo mjesto, uz bok muškarcu, a ne pod cipelom muškarca.
pomikaki, ajd bar na pp, mene zanima, a nemam di pročitat![]()
Na prevaru, legla sa svekrom i rodila mu blizance
Posljednje uređivanje od MarijaP : 30.03.2011. at 10:56
htjela sam čekati hoće li se javiti RG, ali reći ću cvijeti da se ne pati:
Tamara je bila oženjena za Onanovog brata, kojeg je pogubio Jahve, jer ga je uvrijedio - ne zna se kako. Onanu je otac zapovijedio da produži, prema običaju, bratovu lozu, ali znamo valjda što je Onan učinio, stoga je i njega pogubio Jahve. Tamaru svekar šalje natrag njezinom ocu, dok ne poraste najmlađi sin, ali premda bi to po običaju morao učiniti, ne želi i njega dati Tamari. Tamara kad vidi da je najmađi brat odrastao a svekar joj se ne javlja, oblači se kao bludnica i pokriva lice, te sjedne kraj puta kojim će sigurno proći njen svekar, on čim je vidi pozove je, i napravi joj blizance. Ona od njega traži njegov pečatnjak i štap kao zalog da će joj dati kozlića za plaću, ali kad je on traži da joj da kozlića a ona njemu vrati zalog, nje više nema. Kada se otkriva da je Tamara trudna, njemu ljudi javljaju da je njegova nevjesta okolo bludničila i da čeka dijete, on šalje ljude da je dovuku i spale, ali ona pokazuje kao dokaze predmete koje joj je on dao. Na to je on pušta, i kaže, "zaista, ona je pravednija od mene koji joj nisam htio dati trećeg sina". (primjetite da mu pri tom ne pada na pamet reći "od mene koji također bludničim kad god mogu"). Ali ipak mu sve to nije pravo, i ne želi dalje imati s njom posla.
hvala Sika Pika na onom prije, a i ovo tvoje ću uzeti kao zalet za ono što želim reći.
U raspravu o postanku svijeta se nisam i neću upletati jer me ne zanima, moj mozak je toliko ograničen da nisam sposobna shvatiti ni kako struja dolazi do moje utičnice, ni telefon, čudom se čudim nad osnovnim zakonima fizike, tako da ću te velike, prevelike istine spoznati vjerojatno na nekom drugom svijetu i u nekoj drugoj dimenziji i s tim sam posve pomirena.
Stari zavjet mi je većim dijelom, da se tako izrazim, neprivlačan, pročitala sam ga još kao dijete, tinejdžer, ali nisam o njemu razmišljala tada kao sada,
sada prihvaćam da mora postojati, ali svoju pažnju previše na njega ne usredotočujem, idemo naprijed, na Novi.
E, sad tema - djeca- molitva -zahvaljivanje. Kako sam djecu ( i sebe kroz njih) učila zahvaljivanju? To sam htjela pisati.
Počeli smo moliti navečer prvo 1 Očenaš ,Zdravomarija, Anđele čuvaru, tralala, par molitvica kratko i onda svojim riječima -Hvala ti Bože na: današnjem danu, na životu, na zdravlju, na hrani, na kući, na dobrim ljudima, na tome što smo se danas lijepo proveli (ili što je već bilo taj dan), lupetamo što se sjetimo u tom trenutku...
Nakon toga zamolimo - pomozi nam da imamo više snage za život, da se manje svađamo, da se manje ljutimo, da sačuvamo zdravlje...
One su u to, kako su rasle, počele i dodavati šaljive upadice "da tata ne baca čarape po kući, da se zadaća sama napišeitd."
No, trebala sam ja njima objasniti i zašto je važno zahvaljivati.
Kad mi je kćer imala negdje oko tri godine, rekla sam joj jednom - a sad reci "hvala ti Bože na svemu što si nam dao, to je jako bitno!"
Ona će na to - "A zašto mu se moramo zahvaliti, zar će nam inače sve oduzeti?"
E, tu sam ostala paf. Ma neće oduzeti - rekla sam tada, a onda sam kasnije, kako su rasle, počela objašnjavati neka zamisle sebe kako daruju nekome jako lijepi poklon, kako mami i tati crtaju najljepši crtež, ispjevaju najljepšu pjesmicu, i neka zamisle, kad to poklone- mama i tata to bace u smeće kao nešto bezvrijedno, čak ni hvala ne kažu. E, to mi ljudi radimo.
Dobijemo vodu, sunce, predivan planet, život, zdravlje, ljubav, razum, čistu prirodu, mora, sve moguće ljepote i darove što ih možete zamisliti (dar je uopće roditi se u ovom trenutku i ovoj zemlji (koliko god polit.-organizacijski nikakva bila) i imati komfor i slobodu ovo uopće pisati jer neki drugi dandanas to nemaju....
a mi to ignoriramo, pljujemo, zemlju trujemo, darove bacamo...
Tako sam to objašnjavala djeci.
Nije ta zahvalnost nikakva privilegija kršćana, mnoga učenja temelj svoga duhovnog rasta i napretka vide u zahvalnosti, mnogi ateisti bolji su i zahvalniji čuvari ove zemlje, ekološki osviješteni,
zahvalni na darovima za koje znaju da su im poklonjeni, iako ne moraju tumačiti da ih je dao Bog, može to biti dio dobre energije, čestica koje jednako ispunjavaju sve nas.
I onda još ostaje ono pitanje što mi je kćer postavila - zar će nam sve uzeti ako nismo zahvalini?
Pa i mogao bi, na kraju karjeva, zašto ne?
I u našem malom, osobnom ili obiteljskom mikrosvemiru, a i u makrosvemiru?
Zar nismo to i zaslužili? Srećom je Božje milosrđe toliko ogromno da nas pušta preko svake mjere da budemo nezahvalni, ali valjda i to ima svoje granice, imalo je u (pra)povijesti pa će možda imati i u budućnosti (ili danas).
To ne mogu dokučiti ni znati, što će biti s nama i kud će nas sve odvesti naša nezahvalnost, ali mogu pomoću kršćanstva, i drugih učenja, vjerskih i nevjerskih, dokučiti da je jako važno biti zahvalan na darovima koje ničim nismo zaslužili i da to svakako moram prenijeti djeci.