odgoj u duhu vjere 5

[ronin]

Nena baš lijep post

nama je večernja molitva baš ušla u naviku,odnosno klinci nikada,ali baš nikada ne žele zaspati bez nje.
taj mali ritual,a molimo Anđele čuvaru i još jednu našu obiteljsku kovanicu,te nedjeljom Oče naš,Zdravomarijo i Slava ocu...njih umiruje,uljuljkava u sigurnost mirnog sna.
oni istinski vjeruju da neće čak ni ružno sanjati dok ih anđeo čuvar čuva


evo jedan primjer od jučer:Josip mi ima gripu i tri dana je u visokoj temperaturi,odnosno jučer navečer je baš gorio,39 i po.

bio je sav jadan u bunilu,i smjestila sam ga ne u njegov već u moj krevet da ga mogu pratiti preko noći,i već mi se činilo da spava pa sam izlazila iz sobe,a on jadničak napola priseban traži da se pomolimo.čak i u takvom stanju

ja po večernjem smiraju svojih klinaca svaku večer iznova osjećam kakva je moć molitve...djeluje na mene i na njih

[Nena-Jabuka]

hvala, ronin,
klinci to ko mali prihvate zdravo za gotovo i vole se pomoliti, ali što su veći, traže i objašnjenja,
ova moja starija baš hoće shvatiti smisao puno toga što joj je prije bilo samo po sebi razumljivo (jer je mama rekla) pa se ja zbilja moram potruditi da prvo objasnim sebi zašto to radimo, a onda i njima

[ronin]

A ova tema o Isusovom odnosu prema ženama mi je uvijek bila vrlo zanimljiva i svojevremeno,još dok sam učila povijest Židova za prof Selema,sam si dala truda i proučila malo detaljnije na čemu se sve bazira taj nov i promijenjen odnos .malo sam se podsjetila ponovno

prije svega,rekla bih da ni starovjekovno,ni srednjevjekovno,čak ni današnje društvo nisu do kraja u potpunosti protumačili bit Isusove poruke,u cijeloj njenoj punini

stari vijek-pogotovo ako gledamo pojedinačno judaističku kulturu,bio je teški patrijarhat.Muškarac se duhovno i tjelesno razvija u “školama mudrosti”, dok je žena redovito nepismena i bez ikakve uloge u društvu.
žena nije imala nikakvog udjela u javnom, a ni religioznom, životu, već je jednostavno bila vlasništvo oca ili muža, odnosno smatrala se bićem drugog reda. tadašnja je židovska religija, kao rijetko koja religija u povijesti, ostavila ženu po strani. ona tako npr. nije sudjelovala na bogoslužju ili je za vrijeme molitve bila odijeljena od muškaraca, nije bila obvezana na godišnje hodočašće, nije smjela položiti svečani zavjet , a nije mogla ni pravovaljano svjedočiti.. židovski zakon u vrijeme kršćanstva dopušta četiri žene, ali preporuča samo jednu.

(dok je npr Hamurabije u svom zakoniku poligamiju stavio van zakona)

od svih Evanđelja o Isusovom odnosu prema ženama najviše i najiscrpnije govori Luka.čini me se kao da je on imao poseban zadatak na taj način bolje objasniti tu sferu djelovanja svog učitelja.

Ispada zaista,kad se sve rekapitulira,da je Isus od svog rođenja nadalje bio okružen ženama,u punoj većoj mjeri nego je to bilo uobičajeno za tadašnjeg odraslog Židova.

imamo tri žene Isusovog djetinjstva:majku,Elizabetu i proročicu Anu,posljednju izraelsku proročicu,koja je na dan njegova obrezivanja prorokovala slavu Izraelovu i svima koji su je željeli slušati pripovjedala o djetetu.(dakle tu biva sasvim izjednačena s ulogom svećenika Šimuna koji je prisustvovao obredu,a kojem je bilo obećano da neće umrijeti prije no što vidi Mesiju)

tu su zatim nebrojene žene koje je Isus ozdravio za vrijeme svog djelovanja(ili njihove članove obitelji),počevši od Petrove punice pa nadalje.posebna kategorija su bludnice,žene s ruba društva,preljubnice kojima je po starom zakonu prijetilo kamenovanje.Isus ih nikada nije odbijao,uvijek ih je saslušao(na opće zgražanje svih oko sebe),uvijek bi im udijelio oprost.

velik broj tih obraćenica činio je novu,ali baš revolucionarnu kategoriju žena:Isusove učenice.to su bile žene koje su putovale zajedno s njime i njegovim učenicima,brinule se njihov smještaj i okrjepu,i širile njegovo učenje među okolnim svijetom.

e to je bilo revolucionarno samo po sebi.u svakom slučaju Isus pokazuje neobičnu otvorenost za suradnju sa ženama, koja je čak prešla granice uobičajenog ponašanja, zbog čega je nerijetko bio izložen oštrim kritikama farizeja. i rabini su rado primali ekonomsku pomoć koje pobožne žene, ali ništa više od toga. bilo bi nezamislivo da ih prime kao pomoćnice u svom poslanju. bilo je nezamislivo da žene izađu iz kuće i hodaju po tim Božjim putevima, u pratnji ljudi koji nisu njihovi muževi

po meni ovo je dio u kojem bi i KC mogla pronaći nov put u mogućnosti zaređivanja žena.

ako je Isus u patrijarhalnoj Judeji mogao imati žene učenice,te se ženi prvoj ukazati(odnosno,trima njima)poslije svoje smrti(budimo realni,tko bi ga shvatio ozbiljno tada da je žena bila apostol...pa ipak bile su,na mnogo načina),ne možemo li mi danas u 21 stoljeću što iščitati iz te poruke?

Isus je svojim druženjem sa ženama, u ono vrijeme kad se to smatralo gotovo blasfemijom, nesumnjivo učinio mnogo za uzdignuće ženinog dostojanstva. u stvari, njegova osoba, bilo kao djeteta bilo odraslog (Bogo)čovjeka, privlačila je naročito žene. Upravo su one, na pomalo intuitivan način, znale prepoznati u Isusu Krista prije i češće nego muškarci.

evo,prisjetila sam se na neki način onoga što me oduševljavalo prije nekih petnaestak godina,pa sam to htjela podijeliti s vama.
morala sam potražiti ponovno neke podatke,no valjda vas nisam ugnjavila s povijesti.

[Nena-Jabuka]

a, ne, ronin, ne da nisi ugnjavila nego je to sve i pretužno i poučno i itekako za zamislit se, gledano s povijesnog, i feminističkog, i religijskog aspekta.
zapravo ni nema te teško potlačene kategorije ljudi (a žene su to bile tada, često su i sada) koju Isus nije pridigao i vratio joj dostojanstvo i mjesto koje zaslužuje.

[SikaPika]

Nena baš lijep post

nama je večernja molitva baš ušla u naviku,

Tako i kod nas. Nekada budem i umorna pa mislim, sad ću započeti molitvu, a misli negdje..., a onda moja bebuška krene rukicom na čelo, krene se krstiti.
I kada mislim da me uopće ne sluša, izvadi siku iz ustiju pa ponovi neku riječ za mnom.
I mi se zahvaljujemo na tome što nam se svaki dan događa. Skoro pa identično Neninoj molitivi.
Eh, jedva čekam fore poput tatinih čarapa i sl
Baš sam prošli tjedan bila nikakva, fizički umorna (počeli su poslovi u bašči ), navečer bi se samo prekrižili, nešto bi malo molili pa bi zajedno zaspale (kasnije bih se probudila pa nastavila s kućanskim poslovima ili sjedenjem za kompom) i točno sam osjetila kako sam preko dana živčana, nemam strpljanja ni s djetetom ni s MM. Stalno sam se izderavala, baš mi je bilo teško. I onda sam shvatila da je baterija prazna, da neće to strpljenje i razumijevanje doći samo od sebe koliko god se mi voljeli, pazili, mazili... I evo, opet smo si svi dobri. Hvala Bogu