Nisam Bila u Sigetu-svi odustali pa sam odlučila učiti za danjašni ispit...ali nekad davno sam išla na takve seminare a i Zvjezdan i Ivančič su na svojim seminarima znali prakticirati u pojedinim segmentima ozdravljenje od "grijeha otaca", ali čini mi se da to više ne rade...........iskreno meni je to često kontradiktorno i često nerazumljivo...ne stignem sad objašnjavati zašto..ali u smislu:zašto bi ja "okajavala" nečije grijehe...Bog je i mom predku oprostio ako se ovaj kajao...imama slobodnu volju i za svoje grijeh sam sam odgovoran.....tako da mi to nije nikako jasno....mada nemam ništa protiv molitve za to, jer u tome možda nešto ima-ali ako ima onda neka mi Bog oprosti, to me jako ljuti jer mislim da nije "fer".

Što više razmišljam o Bibliji na ovaj logički i teološki način koj vi "predlažete" dođe mi da je "bacim"...jer ispata da su to osbni doživljaji pojedinih ljudi koje su mnogo stoljeća poslije Crkveni ljudi koji nisu poznavali Isusa odabrali pod njihovim procjenom-"ovo valja-ovo nam ne ide u prilog" (a to je upravo ono o čemu mi ovdje na ovoj temi raspravljamo cijelo vrijeme-naša osobna stajališta u vezi vjere i KC, i naši osobni doživljaji Boga i vjere same po sebi, neovisno o religiji ili ateizmu-što znači da bi i "mi" pod nekim uvjetom mogli napisati "novu Bibliju" -kad to ne bi bilo za nas vjernike Bogohuljenje)..ispada da bi onda Isusu stvarno mogao samo biti "obični produhovljeni čovjek", koji se toliko poistovjetio s Bogom (ili je bio neki šizofrenik i filozof etičar)- "da je zabrijao" da je njegov Sin, te su ga Židovi razapeli jer je Bogohulio i zavodio narod na "grijeh" poganstvo......

mislim ja kad tako razmišljam gubim vjeru- (a to se često dogodi kada mi se u Biblije ne svidi nešto ili ne ide mi u prilog poput nekih Božijih zapovjedi)...mislim da ipak više volim puno moliti, jer tako uvjetno "osjetim" Boga i vidim ga u svome životu na djelu-mogu reći da se moja vjera bazira upravo na tome; Osobnom iskustvu Boga.