vidim da pitaš i mene.seni prvotno napisa
ajde da pokušam odgovoriti...
vjerovanje u smislu odustva svake sumnje i propitkivanja po meni nema smisla. Možda netko osjeća određenu sigurnost na taj način, ali ja ne, moj mozak radi i neprestano me dovodi u situaciju da se osjećam "u prekršaju".
Opet, ne vjerujući ni u šta, čovjek može izgubiti kompas. Ali u što vjerovati? U bezgrešno začeće? u reinkarnaciju? u grčke bogove? Koja je religija bez mane? Za mene, na žalost ni jedna, dok god postoji tračak sumnje. Koji je onda smisao života, je li moguće da je ova predstava na planeti Zemlji potpuno bez smisla i nakon tračka vremena u kojem se rađamo, patimo i umiremo, vraćamo se ponovo u ništavilo odakle smo došli? Za ništa drugo nemamo dokaza...
Za mene je jedina vjera koja daje smisao mom životu ljubav prema drugima, i kad se čini da je ne zaslužuju, te odgovornost da uvijek činim najbolje što mogu - odnosno pokušavam tako činiti. Pokušala sam to već prije objasniti - vidi moj post na prethodnoj stranici (35), br 1709, da se sad još ne citiram.
Vjerujem i to da nas sve religije mogu nečemu podučiti, ako im pristupamo otvorena uma i bez straha. Ali ni jednoj se ne mogu konačno prikloniti, jer bi to značilo da odbacujem sve druge izvore.
Ovo prvi put sada doznajem, baš mi je drago da je konačno popustio po tom pitanju
Ali što se tiče praćenja plodnih dana, ja znam žene koje su tako zatrudnjele u roku od mjesec dana - a nisu to htjele, i baš su bili vjerski motivi za tu metodu - tako da, ako su ozbiljni medicinski, ili bilo koji drugi ozbiljni razlozi u pitanju, ja se ne bih time igrala.
 |
|||
