Iskreno, mogu se kladit kako 90% vas nije ni pročitalo Bibliju.
 |
|||
|
|
|||
Iskreno, mogu se kladit kako 90% vas nije ni pročitalo Bibliju.
Što ovime želiš reći? Ako netko ne poznaje svaki redak Levitskog zakonika, ne može biti dobar vjernik?RozaGroza prvotno napisa
Posljednje uređivanje od n.grace : 01.04.2011. at 19:57
Dobro, a ja ću se kladit da jesu/smo.
Ili bar najveći dio Biblije, ili bar najbitnije stavke.
Dijana, IFI, pikula, Zdenka 2, liljan..tko još, aha, zeljka, ronin...ne bih rekla da nisu pročitale, neke su čak i pravi stručnjaci.
I oni koji (na onom drugom topicu) kažu da nisu vjernici, mislim pomikaki, sladja, pokazuju zavidno znanje,
zatim krumpirić također, puntica tko još... ,ne mogu se sjetiti ako se rjeđe javlja,
dobro, možda su svi nešto na brzinu nalupetali s Interneta, no čisto sumnjam.
Ja sam pročitala, većinu stvari jako davno (stara sam) pa se ne mogu hvaliti izbacivanjem iz rukava poglavlja i pasusa, ali u globalu znam većinu toga, a dijelova se prisjećam periodično, povremenim podsjećanjem ili po prigodama, kao i mnogi drugi.
Nešto je zakržljalo, nešto nije.
malo bih se osvrnula i na ovo o čemu ste raspravljali,dakjle o dječjem doživljaju raspetog Isusa
davno sam uočila kako su djeca u ovim malim godinama totalno nespremna na ovaj nasilni dio priče,priču o muci i patnji.
jednostavno,njima je pogled na dobrog Isusa koji je ubijen na tako brutalan način u dječjim glavama nepodnošljiv.sve drugo,sve lijepe pojedinosti,padaju u vodu pred tim groznim čavlima u rukama i nogama i boli koja je na svakom raspelu vidiljiva i opipljiva
i kako strogo pazim da ne gledaju nasilne crtiće,filmove,ne igraju nasilne igrice,tako smo i raspeće stavili na odgodu do daljnjega.
dakle,koncentriramo se na ono što u njihovim dječjim glavicama izaziva isključivo osjećaj ugode,voljenosti i zaštićenosti.znači,priču o dobrom Bogu koji nas toliko voli da je sišao s neba na zemlju da pokaže ljudima kako da budu dobri.koji štiti i voli svu dječicu,nosi im darove za Božić,čuva nas i štiti uvijek,kojem se molimo prije spavanja.
i njima dovoljno.bit će vremena za produbljenje priče...kako budu rasli,moći će shvatiti koncept patnje i žrtve....njima je to još jednostavno previše apstraktno.
u kući imamo jedno raspelo,koje smo MM i ja dobili na vjenčanju,no dosta je visoko na zidu i ne upada im u oko.
a ono što im upada u oko,je slika koja menui neobično draga,pa sam je skinula i uokvirila,i jednostavno je umetnula među nekoliko sličica koje držimo na polici u njihovoj sobi.zovu je "sretni Isus" i doslovce je obožavaju.
evo našla sam je samo što je ova moja uokvirena još malo ljepša verzija
http://img710.imageshack.us/i/jesussmiling.jpg/
ajme, ronin, koja predivna slika, nikad je nisam vidjela, printat ću je, hvala ti za link.
nisam ni znala da itko ikad crta takvog Isusa, oduševljena sam.
ja sam svoj predivan (najljepši) doživljaj Isusa imala jednom davno u onom jednom filmu koji je bio pred Uskrs, ali to je film u kojemu je Isus volio pjevati, plesati, baš bio veseo, ono -detalj - ajmo na svadbu u Kanu Galilejsku, Isus voli ići na svadbe i družiti se, ima smisla za humor, to me oduševilo....isto ko i ova slika
jel da?e TO je moj Bog.nasmijan,topao,nasmiješen,tako ljudski.
trebam li uopće reći kako klinci super reagiraju na tu sliku?
da,znam o kojem filmu pričaš,Isusa glumi Jeremy Sisto.Jako mi se sviđa taj totalno ljudski način na koji je prikazan.uvijek zamišljam da je baš tak nekako i bilo
čudo, ti večeras s ovom sliku, čudo
ne mogu objašnjavati zašto, ali to je to
malo bih se osvrnula i na ovo o čemu ste raspravljali,dakjle o dječjem doživljaju raspetog Isusa
davno sam uočila kako su djeca u ovim malim godinama totalno nespremna na ovaj nasilni dio priče,priču o muci i patnji.
jednostavno,njima je pogled na dobrog Isusa koji je ubijen na tako brutalan način u dječjim glavama nepodnošljiv.sve drugo,sve lijepe pojedinosti,padaju u vodu pred tim groznim čavlima u rukama i nogama i boli koja je na svakom raspelu vidiljiva i opipljiva
i kako strogo pazim da ne gledaju nasilne crtiće,filmove,ne igraju nasilne igrice,tako smo i raspeće stavili na odgodu do daljnjega.
dakle,koncentriramo se na ono što u njihovim dječjim glavicama izaziva isključivo osjećaj ugode,voljenosti i zaštićenosti.znači,priču o dobrom Bogu koji nas toliko voli da je sišao s neba na zemlju da pokaže ljudima kako da budu dobri.koji štiti i voli svu dječicu,nosi im darove za Božić,čuva nas i štiti uvijek,kojem se molimo prije spavanja.
i njima dovoljno.bit će vremena za produbljenje priče...kako budu rasli,moći će shvatiti koncept patnje i žrtve....njima je to još jednostavno previše apstraktno.
u kući imamo jedno raspelo,koje smo MM i ja dobili na vjenčanju,no dosta je visoko na zidu i ne upada im u oko.
a ono što im upada u oko,je slika koja menui neobično draga,pa sam je skinula i uokvirila,i jednostavno je umetnula među nekoliko sličica koje držimo na polici u njihovoj sobi.zovu je "sretni Isus" i doslovce je obožavaju.
evo našla sam je samo što je ova moja uokvirena još malo ljepša verzija
http://img710.imageshack.us/i/jesussmiling.jpg/
Joj, a moj sin vidio križni put u crkvi i već nekih pola godine nakon svake mise ide i gleda slike i traži detaljna objašnjenja. Nekako mi je bilo bed, a onda sam ga pitala da li ga zanimaju rimski brojevi (to je spominjao), slike, tj. mozaik i ostale umjetničke forme, ili baš priča. Kaže on - sve. I tako ja vodim šestogodišnje dijete i pričam mu što se Isuseku dogodilo... NE znam radim li dobro, ali bio je uporan i htio je objašnjenje. Mislim si - bolje da ga ja provedem, i da mu objasnim, i dam svemu neku toplinu (eto, došla mu je mama, evo, Veronika će mu obrisati lice, Šimun će mu pomoći, mama i prijateljice su ga skinule sa križa, vidi kako ga grle) nego da sam nešto izbrije bez veze, a kad napravimo krug i dođemo do oltara kažem - eto, a onda je uskrsnuo i sada imamo sve ovo što imamo zbog njega, tako nekako.
Uf...
pa vjerojatno nismo ispod po 30 puta
pogotovo ronin ili puntica
neki su vjerojatno imali priliku proučavati ju i u rok službe.
Čak i neki kojima teologija ni u peti ne dodiruje struku :D
tebe samo strašno muči što ju ne doživljavamo kao Ustav. Al ne doživljavamo.
Biblija to nije. Nju ne treba samo čitati, ako ju čitaš, trebaš ju poručiti, smjestiti u mjesto, vrijeme, među ljude koji su ju pisali. inače je obična knjiga besmislenih nepovezivih pričica.
Ha ha stvarno me strašno ne muči...moja filozofija je live and let live, to hoće li neko Bibliju doživljavat kao mit, bajku, ili knjigu Božjih zakona, mene uopće ne zanima, nisam propovjednik samo kao i svi ovdje iznosim svoje mišljenje.
I da apsolutno se slažem da za znati što piše u Bibliji moraš proučavati, čitati i drugu literaturu koja ti može pomoći da razumiješ - referirala sam se iskreno ne na one za koje je očito da čitaju Bibliju nego na one za koje je očito da je ne čitaju, a zadnjih par strana takvih ima puno - zapravo, mislim da je jako puno vjernika danas koji sljepo slušaju propovjednike, mole se, ispovjedaju, a što zapravo piše unutra ne znaju niti se trude saznati.
Pravila pisanja postova
