i jošna Woodstock
a sad ozbiljno.čitam što se pisali o stradavanju ljudi,nedužnih ljudi,ako si i da li si uopće pokušati sebi objasniti IMA li nešto najbesmislenije smisla
na jednom drugom mjestu pisala sam nešto otprilike na tu temu,pa ću jednostavno to prekopirati jer odgovara raspravi
Ljudi imaju slobodnu volju i da,ljudi rade svakakva sranja,nasilja nad najnevinijima,nanejzaštićenijima,i kad se tako nešto desi,ja,i svi,pitamo se:pa dobro gdje je tu Bog?kako je to mogao dozvoliti?
odgovor leži u činjenici da naprosto gledište moraš preokrenuti naopačke.naravno,ako si vjernik i ako uopće rezoniraš na taj način.
evo što je meni pomoglo.čitala sam neku knjigu o ukazanjima u Fatimi,bila mi je jako zanimljiva,i iznenadila sam se u sljedećem:vidioci su bili troje dječice:Francisco,Jacinta i Lucia.siromašna,uboga,neuka djeca čistog srca.
Prenerazila me jedna rečenica:Gospa je Franji i Jacinti obećala da će ih već sljedeće godine uzeti sebi na nebo.Zbilja je bilo tako,djeca su se razboljela i umrla,jedino je Lucija preživjela,zaredila se i doživjela duboku starost.Kao svjedok.
E sad,kako drugačije promatrati tu činjenicu nego kao tragediju?Ono,umrlo je devetogodišnje dijete!Ko moj sin,pobogu!
i sad dolazimo do onog okretanja naopačke,da parafraziram onog šašavog Zlatka Sudca koji mi u tisuću stvari ide na živce,i frikast mi je i sve,al u toj je propovijedi i te kako imao pravo i baš me dotaknuo s tim i potaknuo na razmišljanje:Što mi ljudi znamo što je sreća,a što nesreća?
Znamo ono što nam se čini i kako nam to izgleda iz ove naše zemaljske perspektive.Da li je to nužno najgore za stradalu osobu?Ili je ona zaista na boljem mjestu,upravo možda svog svoje mučne sudbine na najboljem mjestu,i kad bi mogla poručila bi nam da ne plačemo jer je njoj divno.što je onda sreća?
No,mi smo smo ljudi i naše poimanje sreće i ugode blisko je vezano uz naš ovozemaljskii život,jer smo jedino njega iskusili i jedino njega možemo pojmiti.