Ne mislim da sam degutantna ako razmišljam o spolnom životu svetih ljudi. Isto kao što mi nije degutantno razmišljati kako je sveti Augustin bio bludnik prije nego se okrenuo Bogu. Da ne spominjem kako se sve opisuju zanosi svetaca u susretu s Bogom.

A nije mi degutantno jer upravo taj intiman život može i treba biti primjer svima nama, možda ipak prvo pomislim na svoje učenike i učenice koje sve ranije stupaju u spolne odnose ili se sexaju...već u sedmom razredu.

Svi smo pozvani na svetost pa i u svome bračnom životu. Zašto nam primjer Marije i Josipa ne bi bio nadahnuće u trenucima kad u braku nema spolnih odnosa, kad žena zbog trudnoće ne može poznavati svoga muža?

Mislim da ovakvim razmišljanjem ništa sveto ne oduzimam Mariji, samo joj postajem još bliža. Jer je ne promatram kao neko nadnaravno biće koje mi je nedostižno već kao ženu i majku...od koje mogu crpiti nadahnuće i snagu za svoj bračni život.