Sva sreća da nisi u tom redu, oni primaju samo vrhunske intelektualce, niko neće sirotinju...
A glede tih knjiga, čitala sam fragmente iz Molitve žabe, to MM skida s weba, a i Harrija Pottera, genijalan humor, toga nema u filmu.
I dam djeci da gledaju film iako je to, ajme Bože, nekršćanski.
Njima je zanimljiv, ko i svaka bajka, ali se ne požele baviti čarobnjaštvom jer im njihov svijet izgleda "baš crn, ružan, drpav i stravičan".
A meni je baš dobro poslužilo kad smo razgovarali o psovanju i psovkama, o uvredama,
nešto sam im tumačila o snazi riječi, i kako su riječi bitne,
misao stvara riječ, riječ djelo...,
i da uvijek, kad čuju ružnu i tešku psovku, u sebi izgovore - Hvalim te, Bože!
I da će to odmah poništiti psovku i svaku lošu misao.
Za slikovitu usporedbu sam uzela baš H. Pottera i rekla da je to isto kao kad se oni bore s onim čarobnim štapićem pa onaj zločesti kaže -džibilidabali, to bude kletva, a onaj drugi uzvrati svojom riječi-
bubilidubili i poništi to loše.
Dobro, naravno, pobijedi.
Na to su im se lica ozarila, odmah su shvatili što im govorim, uspjela sam im to približiti.
Tu je temu inicirala starija kćer jer je pitala zašto ljudi psuju to i to, zašto neki dečki vrijeđaju cure, govore im, i općenito, ali osobito za
njihovu dob, vrlo ružne stvari, pa smo malo popričali o tome.
Kažu da se sjete primjeniti ovo-hvalim te Bože!