Khalil Gibran:
I žena koja je držala dijete na svojim grudima reče: Govori nama o djeci, I on reče: Tvoja djeca nisu tvoja djeca. Ona su sinovi i kćeri čežnje za životom.
Ona dolaze kroz tebe , ali ne od tebe.
I iako su još s tobom, ona ne pripadaju tebi.
Možeš im dati svoju ljubav , ali ne svoje misli.
Jer ona imaju svoje misli.
Možeš im ispuniti tijela , ali ne duše.
Jer njihove duše prebivaju u kući sutrašnjice
Koju ti ne možeš posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možeš težiti bit poput njih,
Ali ne traži od njih da ih pretvoriš u sebe.
Jer život ne ide nazad, niti zastaje u prošlosti.
Vi ste lukovi iz kojih su vaša djeca
Poslana kao žive strjelice.
Strijelac vidi znak na putu beskrajnog
I On savija luk sa svom Svojom snagom da bi Njegove strjelice išle brzo i daleko.
Neka tvoje savijanje bude iz ljubavi strijelca;
Jer On voli strijelu koja leti
Isto tako kako voli luk koji je stabilan.
