aj ne laži, ko da te ne znamo!mujica prvotno napisa
isvetica, zapravo sam se tebi htjela obratiti, ali ne mogu izdržati da ne pozdravim mujicu.
dakle, ispovijed.
Ispovijedam se od desete godine života, u djetinjstvu i mladosti puno češće, kasnije nešto rijeđe, ali to je jako, jako puno ispovijedi i jako puno svećenika kod kojih sam bila. Bilo je ugodnih, ali je bio čak i jedan vrlo neugodan, vrlo voajersski raspoložen, tada sam bila mlada i neiskusna, no da sam tada bila sadašnje pameti, prijavila bih ga biskupu.
Ali prošo voz.
No, nikad, nikad, kod svih njih nisam doživjela tako topao susret i takvu "blisku" ispovijed kao kod J. Ramosa. I to tada kad sam prvi put došla, nisam bila na ispovijedi par godina i imala sam neke grijehe koje sam ja smatrala vrlo ozbiljinima.
On je na to sve na kraju rekao ..."dobro, za sve to određujem pokoru od 1.700 Zdravo Marija, hahahaha....šalim se, ma jednu jedinu."
Naravno da sam shvatila da je šala, a i sve je bilo nekako u smjeru da on mene opusti, koliko god sam bila opterećena, tako da i taj tvoj, kako kažeš, "neispravljivi grijeh na duši", to je za nekog iskusnog, dobronamjernog ispovjednika apsolutno ništa.
On nije taj koji ti daje pokoru kao kaznu ,nema tu nikakve posebne pokore, to je samo simbolika, on ti samo daje olakšanje i pomaže ti da ti sama sebi oprostiš jer ti Bog sve oprašta.
(i nisam kod tebe dosad primjetila ama baš ništa mračno, i drago mije da smo mi, bilo tko od nas, i bilo kako, bilo što pomogli, iako, eno mariapobježe )
 |
|||
