Citiraj mujica prvotno napisa Vidi poruku
nije teško povući paralelu između pripadnosti Crkvi i nacionalne pripadnosti.

Hrvat sam i pripadnik Crkve.

Sad reci Ifigenija, ako trebam s ljubavlju promatrati zajednicu koju pripadam i smatrati da je ispravno sve što članovi Crkve ili vodstvo Crkve urade, bih li trebao s ljubavlju gledati na katastrofalnu situaciju u koju nas je dovela Vlada i s ljubavlju gledati na svako djelo svakog Hrvata? A tek oni koji su istovremeno i Hrvati i katolici.... tavkima bih trebao samo pljeskati i odobravati svaki njihov doprinos usranoj situaciji u koju su nas doveli. Em su katolici, em su Hrvati.

Ja eto mislim da se može biti Hrvat i reći da je Hrvatska u govnima u da se može biti katolik i reći da Crkva ponekad griješi (a o pojedincima koji su članovi Crkve bolje da ne kažem kakvi sve znaju biti)

I u ovoj i ovakvog zemlji ima divnih ljudi, poslova, postupaka, ali se o njima skoro ništa ne čuje, jer je kod nas hit pljuvat, kritizirat i jahat po tome kako je kod nas sve otišlo u bananu.
Pa onda možemo lijepo svi noge u zrak, naručit kapućino i udri mlatit jezikom.
Nije stvar u tome da se zlo iskorijeni poentiranjem u zlo, nego je stvar u tome da se zlu ne da pozornosti, da se gradi na dobrom, na pohvali i afirmaciji. Svatko na to reagira.