odgoj u duhu vjere 5

[ronin]

isvetica evo Nena ti je već sve krasno napisala,no kad si već napisala odakle si,ja ću ti samo reći:Međugorje!

nije ti daleko,župe često hodočaste,ma ne moraš ni sa župom,možeš i s autom.tamo ljudi doživljavaju ispovijed baš na poseban način.

zbilja,nisu svi svećenici isti,i kad nakon nekog vremena ideš na ispovijed,i ja bih na tvom mjestu odabrala ne bilo koga(iako,nikad se ne ispovijedamo svećeniku,on je samo posrednik,i on se također nekome ispovjeda),a da živim gdje i ti,to bi sigurno bilo Međugorje.

ko i svi mi,ne možeš vratiti vrijeme...koliko bi toga mi svi učinili drugačije,da možemo,ispočetka.
no tu smo gdje smo,i iako neke stvari više ne možemo vratiti na staro ni uz najbolju volju,ono što zaista možemo je istinski se pokajati i izaći iz svega kao nova osoba.
pa cijeli Novi Zavjet je prepun primjera oprosta i prihvaćanja ljudi grešnima i slabima,i kad posrnemo,a dešava se baš svima,čeka nas pružena ruka.

kad kažeš neispravljiv....zvuči konačno,kao nešto s čime moraš živjeti.pa onda to tako i učini.ispovjedi ga i okreni novu stranicu,i svojim životom opravdaj oprost tog grijeha.

baš su mi sad pale na pamet riječi jedne krasne pjesme što se pjevala jučer na misi,idu otprilike ovako:

kad se budemo gledali,oči u oči,
kad se budemo sreli,ja i ti,
sjeti se da sam samo čovjek,
a Bog da si ti

znaj da to Bog uvijek ima na umu i ne boj se.
nemaš pojma koliko sam sretna što ti je ovaj topic pomogao da se preispitaš i pronađeš u nekim stvarima...to su njegovi istinski plodovi.