I ja sam imala jaku tremu pred ispovjed, sva bi se zblesirala, a inače uopće nisam tremaroš, uglavnom pitala sam malo o tome i dobila jako jednostavan odgovor, redovna ispovjed,od onda idem češće i stvarno, trema minimalna
 |
|||
|
|
|||
I ja sam imala jaku tremu pred ispovjed, sva bi se zblesirala, a inače uopće nisam tremaroš, uglavnom pitala sam malo o tome i dobila jako jednostavan odgovor, redovna ispovjed,od onda idem češće i stvarno, trema minimalna
isvetica ako odeš na neki običan dan nemaš nikakav osjećaj mase
ovo što pikula piše ,tako i meni paše,ja idem na ispovijed jedanput mjesečno
ja nosim šalabahter, blokićpikula prvotno napisa
I ja sam imala jaku tremu pred ispovjed, sva bi se zblesirala, a inače uopće nisam tremaroš, uglavnom pitala sam malo o tome i dobila jako jednostavan odgovor, redovna ispovjed,od onda idem češće i stvarno, trema minimalna, jer obavezno nešto zaboravim, viri mi iz torbe da mogu ćirnuti, kad sam u onoj kućici ne vidi se, ne bih nosila u crkvi, vjerojatno bi se rugali sa mnom (s pravom
)
Meni je u Međugorju onaj Kip uskrsnuća posebno mjesto. Kad sam prvi puta došla - iznenada je iz mene provalila rijeka suza, ničim izazvana. Tako sam se dobro isplakala; čini mi se da je sedam tona muke izišlo iz mene. Poslije toga je nastupio takav mir...a još zapravo ne znam šo mi se tada na tom mjestu dogodilo...
ovako na tom mjestu reagira jako puno ljudi
Jesi li ikad čula da je netko uspio sam sebi objasniti što se to događa?
kad sam navela "to mjesto" nisam mislila na kip već na Međugorje općenito
ne znam zašto ljudi tamo tako plaču,plaču kao mala djeca,kao da sa sebe skidaju sav teret svijeta i emotivno se ispražnjuju.netko kod kipa,netko na brdu ukazanja,netko na ispovjedi...ovisi gdje te "dotakne"
ivana,ja sam zazirala u zadnje vrijeme da pođem tamo s malenom,jer sam se pribojavala upravo ovog o čemu pričaš.kao mama malog djeteta ja sam sto posto koncentrirana na nju i osjećam da bih bila samo napola duhom prisutna,a tako ne želim.
međutim,zadnjih me par mjeseci nešto užasno vuče tamo baš s malenom.neću imati mira dok ne odem,mislim.
Ispunim se ja sigurno tamo, samo nemam "osjećaj", nisam ga iskreno svjesna
-moja mala se s 2g sama popela na Podbrdo, nije dala da je nosimo
- volim je odvesti tamo, jer osjećam da je poseban blagoslov nad njom, i nekako joj to ne mogu uskratiti (zbog svoga mira)
-ona je tamo, vesela i sretna, nije naporna, ali je ipak djete i odvlači ti pažnju
- mislila sam možda otići s mamom, i s mojom malo na par dana, pa da se mjenjamo u čuvanju...da je ona čuva dok ja sebi priuštim par sati mira, pa onda ja i na kraju sve skupa na misu ( jer ne bi mogla malu ostaviti zbog "svoga mira" u Zg-u, jer tek tad ne bi imala mira)
Posljednje uređivanje od ivana zg : 11.04.2011. at 22:41
ovo si i ja nekako planiram
ja ne..uopće ne reagiram na "kip"
.čak više ne osjećam mir u Međugorju kao nekad..jer dođem s djetetom u toku tjedna, sjednemo van iza Crkve, gdje su ispovjedaonice, za vrijeme mise
mala trčkara ili je vruće, hladno ili idem na ispovjed...itd.
-jako čeznem za samoćom u Duhu, ali nekako ta "samoća" i mir su meni najviše dolazili u Međugorju, sad više ne jer nisam sama, već s svekrvom, djetetom, ali lagala bih kad bih rekla da mi ti samotni intimni trenuci nakon 4g i više nego fale, i da žeđam za njima kao pustinja za vodom
-shvatila sam da zbog toga što nemam više "osjećaj mira" inače i u Međugorju, plodovi molitve me ne zaobilaza (ali rijetko molim), shvaćam i znam da vjera nije OSJEĆAJ, kao ni ljubav, ali kao što rekoh, čovjek sam i stvarno žudim i za "osjećajem mira (u Međugorju)"
Pravila pisanja postova
