Citiraj isvetica prvotno napisa Vidi poruku
Moram priznati da me prilično strah, Ronin mi je predložila Međugorje, ali ja se ne osjećam dobro među masama. Najbliža Bogu osjećam se na livadi, ili na mjestu kao Plitvice, veličanstveniji hram nisam vidila u životu. Mislim da bih mogla poći kod Dominikanaca kao što je predložio Mujica, ali zapravo se nadam da će me u četvrtak intuicija ili Duh Sveti odvesti u pravcu ukojem trebam ići. Još da dodam, nikad nisam znala izmoliti kajanje
Ja ti isto preporučam Međugorje- vjeruj-iz iskustva...nema tamo nikakvih masa osim ako ne dođeš u vrijeme nekih velikih blagdana...ašto ti je masa veća to ti je bolje..utopiš se u njoj i izgubiš...uzmeš si par dan za tamo, da imaš vremena za sebe..negdje u privatnom smještaju, a ne skupim hotelima...doživjet ćeš mjesto onda ne kao neko svetište, ili izlet, već ćeš se "ufurat" u smislu da ćeš sama skužit kad je misa ispovjed i druge stvari i sve ćeš prilagoditi sebi...moć ćeš istražiti Međugorje kao i sebe..otići na Podbrdo, Križevac ako hoćeš te na ispovjed kad tebi odgovara, a nećeš ovisiti o ljudima, restoranima,rasporedima, skupinam hodoćasnika...

Ja sam prošle godine došla slomljena u Međugorje od svojih strahova...nažalost mogu doći samo na misu, ispovjed i kući (iz sad nebitnih razloga), a ne kao prije si posvetiti par dana ili nekda i po par mjeseci u Međugorju (kad si tamo par mjeseci osjećaš se ko mještanin i stvari doživljavaš i viđeš drugačije, hodoćašnike ni ne zamjećuješ u smislu da ti mase ne smetaju)

- uglavnom došla sam na ispovjed i neznam od kud bi pošla počela sam nešto malo doslovno "drobiti", a svečenik mi nije dao dalje pričat, stavio mi ruku na čelo i počeo molit i ja sam se prvi put na ispovjedi u 34g rasplakala, a da nisam ni namjeravala, niti sam taj tip, niti sam rekla "sve " grijehe.......

..izašla sam, neznam jel mi i pokoru dao...pomislila sam; šta je sad ovo bilo, kakva je to ispovjed, pa nisam ništa rekla,što je tom svečeniku pa da mi je stavio ruku na čelo (ne volim takve stvari, a i taj svećenik mi nije izgledao kao neki karizmatični tip, više onako seljački,ha,ha))

-ali plodove sam poslije vidjela na sebi, uspjela sam tu noć nakon godinu dana zaspati, bez svih svoji strahova ne samo vezanih za mene već i za druge ljude (naravno da se oni vraćaju, stalno su prisutni, ali nisu više "paranoični", stvarni, da mi nedaju spavti)

-neznam što je to izmolio, ali je pomoglo
-ove godine se isto nadam Međugorju prije ili poslije Uskrsa
- tražim mir u sebi