Ja ti isto preporučam Međugorje- vjeruj-iz iskustva...nema tamo nikakvih masa osim ako ne dođeš u vrijeme nekih velikih blagdana...ašto ti je masa veća to ti je bolje..utopiš se u njoj i izgubiš...uzmeš si par dan za tamo, da imaš vremena za sebe..negdje u privatnom smještaju, a ne skupim hotelima...doživjet ćeš mjesto onda ne kao neko svetište, ili izlet, već ćeš se "ufurat" u smislu da ćeš sama skužit kad je misa ispovjed i druge stvari i sve ćeš prilagoditi sebi...moć ćeš istražiti Međugorje kao i sebe..otići na Podbrdo, Križevac ako hoćeš te na ispovjed kad tebi odgovara, a nećeš ovisiti o ljudima, restoranima,rasporedima, skupinam hodoćasnika...
Ja sam prošle godine došla slomljena u Međugorje od svojih strahova...nažalost mogu doći samo na misu, ispovjed i kući (iz sad nebitnih razloga), a ne kao prije si posvetiti par dana ili nekda i po par mjeseci u Međugorju (kad si tamo par mjeseci osjećaš se ko mještanin i stvari doživljavaš i viđeš drugačije, hodoćašnike ni ne zamjećuješ u smislu da ti mase ne smetaju)
- uglavnom došla sam na ispovjed i neznam od kud bi pošla počela sam nešto malo doslovno "drobiti", a svečenik mi nije dao dalje pričat, stavio mi ruku na čelo i počeo molit i ja sam se prvi put na ispovjedi u 34g rasplakala, a da nisam ni namjeravala, niti sam taj tip, niti sam rekla "sve " grijehe.......
..izašla sam, neznam jel mi i pokoru dao...pomislila sam; šta je sad ovo bilo, kakva je to ispovjed, pa nisam ništa rekla,što je tom svečeniku pa da mi je stavio ruku na čelo (ne volim takve stvari, a i taj svećenik mi nije izgledao kao neki karizmatični tip, više onako seljački,ha,ha))
-ali plodove sam poslije vidjela na sebi, uspjela sam tu noć nakon godinu dana zaspati, bez svih svoji strahova ne samo vezanih za mene već i za druge ljude (naravno da se oni vraćaju, stalno su prisutni, ali nisu više "paranoični", stvarni, da mi nedaju spavti)
-neznam što je to izmolio, ali je pomoglo
-ove godine se isto nadam Međugorju prije ili poslije Uskrsa
- tražim mir u sebi