odgoj u duhu vjere 5

[ljiljan@]

je li se itko ovdje pitao hoće li sagriješiti pisanjem ovdje?

npr. "sablaznivši najmanjeg među nama" odvrativši nekoga od vjere - "otvorivši oči" nekome tko je na jedan način vjerovao da to nije ispravan način, s posljedicom da se taj udalji od vjere?

Ja mislim ako govorimo čista srca o onome što je Gospodin učinio u našim životima ne možemo nikoga odvratiti od vjere. A kao i u real lifeu treba se čuvati osude i ogovaranja. I najviše svađe. A možda je to samo moj dojam jer dok sam bila svadljiva i ogorčena nisam bila sretna.

[ivana zg]

Ja bih malo skrenula temu, ali opet vezano...ustima blagoslivlju a u srcu proklinju, ili ustima i blagoslivlju i proklinju

-kako ispovjediti proklinjanje
- vjerujete li u njegovu" moć"
- zašto kad i ako čovjek proklinje, loše se i dogodi?
- je li to stvarno zato što je u jednom, bol, mržnja stvarno toliko iskrena i jaka kod proklinjanja, da kad bi i vjera i molitva i blagoslov stvarno bile tako od srca iskrene, s vjerom i jake, da bi nam se i molitve "ispunile"?