ivana zg prvotno napisa
Hvala ali ja sam bila ta koja je proklela, bilo je jače od mene, zbog gluposti, ali onako nekako kako da kažem "iskreno", bolilo me,od tuge i muke (nije isprika)
dogodilo se "zlo" u sekundi od izgovorenog (ništa strašno ali dovoljno da me uplaši, naravno da sam požalila istog trenutka kad sam izgovorila, a ne nakon što se dogodilo)
-počela sam poslije toga razmišljati, da kad sam to izgovorila sam stvarno tako mislila, vjerovala, bilo je iskreno do kosti
-pomislila sam da onda sigurno mi ljudi više vjerujemo u "zlo" nego u dobro, jer kada molimo, uvijek imamo nekako "pomankanje vjere" da će se to nešto ostvariti dogodit, možda ta molitva, blagoslov, nije tako od srca, do kosti..neznam kako da to objasnim
-u smislu da kad čovjek pomisli zlo, ili se boji da će se nešto loše dogoditi, onda to obično tako bude
-a kad čovjek želi dobro npr., ozdravljenje, kao da uvjek malo sumnja i vjeruje da će mu se ta molitva i ostvariti (vezano za ono kad je Isus rekao; da imate vjere kao gorušćućino zrno, i brda bi premještali"
-znači li to da nemamo vjere, ako nam npr. nešto što molimo ne bude ( ne mislim sad u smislu, sve što poželim)?
-značili to da "zlo" djeluje brže?
