Ovaj topic je stvarno postao sjajno mjesto.
Evo, o tom ogovaranju nisam uopće previše razmišljala.
Svaki dan o nekome nešto, pa ovaj rekao ono, onaj ono, pa dođe do tog istog... Baš mi se sad u obitelji događa svađa zbog ogovaranja.
Iako, znate onu staru, "nema razgovora bez ogovora".
Naravno, jedno je kada se netko ne slaže s nečijim mišljenjem pa onda o njemu misli ovo i ono (recimo, ja znam da mene cijela, i moja i MM-ova obitelj ogovara zbog prehrane djeteta, ali me baš briga, ogovaram i ja njih zbog njihove prehrane), a drugo je ogovarati o nekim stvarima za koje nisi niti siguran jesu li točne (npr., kada se govori da neka žena ima ljubavnika i sl., može joj napraviti strašnu štetu i zlo zbog toga).
Naravno, ogovaranje donosi puno negativne energije, pa bilo ono i ono sitno.
Sigurno ću to ispovjediti u Uskršnjoj ispovjedi.
Moram priznati da se ja ne ispovjedam tako često, jednom mjesečno. Naime, svećenik koji je bio kapelan kod nas, govorio je da je važno da se u srcu pokajemo, da nije važno tako često ići na ispovjed.
No, s druge strane, važno mi je kada izgovorim taj grijeh, kada ga ostavim tamo u ispovjedaonici i izađem čiste duše.
Neno, spomenula si misli. Zanima me, ispovjedate li vi zaista grijehe koje ste počinile i mišlju? Neću sad konkretizirati, ali, i meni se vrte uvijek iste stvari, taj moj temperament, psovka, odnos prema starcima... Ne znam, morat ću se više preispitati.
IvanaZg, nemoj se zamarati tim proklinjanjem. Ako ti je ta osoba nanijela toliko boli i tuge, to što joj se dogodilo sigurno nije zbog toga što si ju ti proklela (pretežak je to izraz) nego joj je to njezina zloća donijela. I ja sam na u određenom razdoblju života (bila sam još dijete) slično radila. I koliko god se ti, Isvetice, čudila kako katolik može učiniti tako nešto, čovjek koji je povrijeđen je poput ranjene životinje, grize sve oko sebe.
U nedjelju nismo bile na misi, Maša mi išla ranije spavati, a imali i goste. Baš mi strašno nedostaje misa, pjesma, pričest.
I dijete mi stalno spominje kapelana, am (fra) Tomu![]()