Sretan Uskrs svima, vratila sam se sinoć u Zg (nije baš da mi se ovaj put vraćalo ( a bila sam kod sveki), ali sutra imam ispit iz informatike, djete danas ostalo na dežerstvu u vrtiću s nepoznatim i ne baš "raspoloženim" tetama i glavnim "zlostavljačima" čak njih 3- steglo me je u trbuhu, dođe mi da odgodim ispit i da je cijeli tjedan ne pustim u vrtić)

Teice ja sam cijeli život mislila ako ću se ikad udati to mora biti netko s kim ću djeliti ne samo vjeru u Boga , već tu neku duhovnost.
Moram li ti uopće reći da dva vjernika u braku, (koja su nadam se "Više od "običnog" praktičnog vjernika), ne žive istu vjeru, duhovnost ni mnoge druge stvar npr.i poput mise i često ih ne "obavljaju" zajedno (najviše zbog djeteta i kućanskih poslova)

Muškarac i žena različito doživljavaju vjeru i duhovnost, kao u globalu svaki čovjek na ovome Svijetu- evo i mi ovdje koji se nazivamo vjernicima, razmišljamo i živimo drugačije svoju vjeru.

Ipak shvaćam tvoju knedlu u grlu, jer ju i ja ćesto imam možda me i više boli jer pomislim da MM treba shvatiti "moju vjeru". Shvaćam tvoju "samoću" u pogledu MM, vjere i tebe, jer shvaćam i svoju samoću u milijun drugih stvari koje moj muž ne radi samnom ili ne shvaća- to je tuga- ali i druga tema.

Sjeti se majke sv. Augustina (pogledala sam malo sinoć seriju na HTV-u), njezina ne samo vjera već ustrajnost u molitvi za svoga sina su nadahnuće za sve nas!