meni ništa u ovoj priči nije bljak,to je zadnja riječ koja mi pada na pamet
ne da nije oskvrnjen,nego suprotno....tijelo je ostalo na spomen da ga štujemo,a duša mu se,danas posebno,smiješi s neba...koja slika...kao da će progovoriti
koji dan...srce mi je ko kuća
 |
|||
