Cure, sretan vam majčin dan, sa malo zakašnjenja!

Ja bih podijelila što sam u tom smislu naučila od trena kad sam rodila, pa htjela biti napredna mama xp 5.0 beta, ili tako nešto - do sada, kada sam ohanula, i sretnija sam, skupa sa svojom djecom. Jer sam fakat prolazila kroz te mračne epizode i straha i brige jesam li im dobra i slično. Ako netko ima još iskustava kako se bataliti tereta i živjeti opušteno s djecom oko nogu - podijelite! Trebaju mi inspiracije i slike o tome

Meni je sinulo da se voli KROZ život, kroz ono što radiš, kuhaš, spremaš, šivaš, slikaš, vrtlariš, čistiš, štogod da voliš, štogod da je dio tvog života. Sve dok sam žurila s ovim ili onim da bih se igrala ovog ili onog, bilo je hektično, bila sam živčana, i imala sam problema i sa disciplinom i vremenom i ostalim.

U biti dijete o životu uči kroz to kako se mama nosi sa svojim životom, i sve više volim da su mi kod nogu, da gledaju, upijaju, kemijaju u okvirima koje im zadaje moj život, naša obitelj. Ja nisam neka super igriva mama, ali zato imam puno interesa, na temelju kojih oni grade svoje igre.

Ja kuham, dekoriram kolače i slastice, pa to rade i oni, volim šivati, pa i oni šivaju, čitam, pa i oni čitaju, vrtlarim, pa i oni vrtlare, spremam, pa i oni spremaju, i ohanula sam se i didaktike i craft stranica s Interneta i u biti svega, osim golog života.

Ti prstići se vježbaju i ticinom i plastelinom i zemljom i tkaninom jednako dobro - kao i spužvom ili pjenom ili nekim drugim aktivnostima koje voli neka druga mama.
I svejedno da li šetamo da beremo bobice ili smo u parku, ili da li toćamo ruke u pjeni za igru ili radimo sok od bazge.
Nekako sam shvatila da je važnije kojim duhom i raspoloženjem nešto radim, pa taman čistila pećnicu cijeli dan ili čistila mačji drek ispred kuće - nego što radim.
Naučila sam i raditi vic i smijati se kod čišćenja, budalešemo s metlama, jašemo ih, pravimo se roboti dok peremo pod, ma svejedno. Ali ne bih da se stekne dojam da sad sve mora biti cirkus. Nekad radim odsutno i ne pričam, i to je okej. I oni su nekad odsutni.

Nema norme, mislim da je sva bit u tom srcu, u prisutnosti i pomirenosti s onim što nam je dano, što nam je život, tko smo. Pa ako volimo čistit - svi čiste i divno nam je. Klinci pamte raspoloženje, osjećaj, a i mi.

Ja sam se skroz isključila iz čitanja te odgojne literature (osim ako imam konkretan problem ili nedoumicu), i majčinskih magazina, uopće ne participiram u svemu tome jer je pozadini velikog dijela toga prodaja.

Šarene laže; stave lijepe slike, ušminkanu mamu kako se valja u savršenoj sobi s nekom svemirskom igračkom samo 999,99 kn, za razvoj, pamet - ovo ono. Pa tečaj ovaj tečaj onaj za dijete... pa moraš ovo moraš ono... sva ta industrija mora živjeti pa prodaje sebe, igračke, robicu, čuda, a prodaje strahom da nismo dovoljno dobre, da nam se djeca neće dobro razvit, da će im falit... ma da.

Najbolje odgojena djeca koju znam su djeca iz velikih obitelji gdje se puno radilo, ili čak djeca čiji su se roditelji borili s realnim problemima u životu. Valjda to čovjeka osvijesti i ne fantazira više, shvati vrijednost čistog kreveta, ukusnog obroka, mirnog popodneva i zdravlja kao takvog, nikakva čuda, nikakve tehnike, niš.

Kako vi gledate na to sve skupa i kako se nosite s teretom očekivanja od majčinstva?