odgoj u duhu vjere 5

[SikaPika]

Ifi, prekrasan post!
Potpisujem ga u cijelosti!
Ja se volim igrati... No, čovjek nekada nema vremena, a misli da mora, da mora biti taj red igre, a ne mora. Kao što kažeš, djetetu je dovoljno da provede dan kvalitetno, pa makar se igrala s brašnom i tijestom dok ja pravim rezance... i sve ovo što si ti opisala.
Moja je još mala pa ipak voli vrijeme posvećeno samo njoj. Naime, primjetila sam da je počela više dojiti po danu od kako sam ja sad u bašči, sad ovo, sad ono... a možda i umišljam.
I sjajna mi je kad ujutro neće iz kreveta, mazimo se, glupiramo, škakljikamo..., a ona: Mata ne doje, tu jepo (Maša neće dolje, tu je lijepo!)

[ivana zg]

Inače Frommovu knjigu Umijeće ljubavi preporučam svima-posudlila sam je prije 10g susjedi i nikad je nije vratila...

slažem s objema..zato me je i Brajšin post naljutio jer je ustvari kontradiktoran onom prvom članku.....a i muško je (muškarac i majčinstvo) no možda me je i "piknuo" i pogodio par stvari pa me zasmetalo- jer slažem se svama, ne samo da sam sama sebi cijeli život teret, a pogotovo u majčinstvu s pitanjem;jesam li dovoljno dobra, već su tu i svi drugi koji mi stalno nešto spočitavaju i oni bi obrnuto npr.karikiram-ako vičem-ti nisi normalna razgovaraj s djetetom, ako razgovar s djetetom onda ide komentar; e da je moja znala bi reda, ništa joj neće biti ako dobije koji put po guzi..itd.....uglavno svu moguću literaturu,internet i još što studiram na odgojiteljskom fakultetu- neću ni spominjat kako dodatno opterećenej i stalno preispitivanje..

ja se obvezno svome djettu ispričam i po 100 puta na dan- ali možda i to nije dobro...većinu puta kad vičem , objasnim zašto vičem...ok nekad nemam snage...žao mi je jer vidim da rijetko negativno ponašanje moje kćer pronalazi uzrok u mome ponašanju...ako imam vremena i ako sam bolje volje imat ću joj vremena objasnit i neće biti vike, čak u slučaju da plače onako da ti ćupa živce, neće me uznemiriti i i lijepo ćemo se dogovoriti....ali nekad ti se i žuri...a i zbunjuju i njene reakcije, jer nekad plače, na viku, nekad ignorira ili ne reagira pa misliš da te ne doživljava, pa još više poludim- a onda ju na kraju pitam; jel se ti bojiš mame;ona nekad kaže da...pa mislim si daj plači, da to vidim, ovako imam osjećaj da ju baš boli du..e...a mrvica moja...dok je bila manja dogovorile smo se da kaže; mama nemoj vikati na mene, ja se bojim-i palilo je.........

uglavnom od kad je veća sve je lakše...je da 200 puta ponavljam i bez ucjene npr. bacićiut ti u smeće ako ne pospremiš igračku-rijetko kad dobijem reakciju- valjda je oguglala na mene

obično ako je sve u redu kaže;DOBRO,KAPETANE MAMA!..pa se svi smijemo...operi rukice;dobro kapetane mama..itd

danas nije htjela cijeli dan van iz kuće, inaće je takva a kda izađe nemoš je uvest

rekal je;neću crtić hoću se igrati s tobom...ti mi daješ puno ljubavi

inače sve radi samnom (ok više ne ide na WC samnom, ali i toga je bilo, ili otvorena vrata ili mi sjedi u krilu..o da),kuha, muti jaja, miksa...samnom je presađivala cvijeće..ali ja se moram jako kontrolirat da joj stalno ne govorim;ne tako nego ovako....

ne zato što ona krivo radi jer to je i razumljivo, nego moju malo sve zanima 5min i taman kad skuži kako ide, e sad bi ona nešto druga..a ne mogu ja i s rukoma od zemlje, njoj sad ići dati jest ili šetati se itd.
Zato smo i počeli gledati crtiće..to obožava....dok ona pogleda crtić, ja počistim, skuham, spremim nju i sebe i obje sretna..inače ne pušta mi nogu cijeli dan....

[ivana zg]

hoće li koja ići na doćek Pape?