Beti3 prvotno napisa
Tako nekako i ja mislim, Roza. Volim crkve, u svakom gradu koji posjetim uvijek odem i u crkvu (katoličku, ali i drugu koju nađem).
Bila sam i u Međugorju. I u Vatikanu, Loretu... Lijepo je, osjećaš se ispunjen veličanstvenošću i značenjem u velikoj crkvi, ali ne treba ići nikud da bi se osjetilo Boga. On je svagdje.
I sigurno ne traži hodanje sa fažolom (grahom) u cipelama uzbrdo po Trsačkim škalama, što se još prakticira u Rijeci. Sirovi fažol, kuhan se ne priznaje. Ali, tko to ne priznaje? To ja ne razumijem.
Zato pitam što je razlog samomaltretiranju. Da li je to pobijediti sebe, biti bolji od drugoga, jače osjetiti vjeru, jer valjda nije samo zato što to i drugi rade, to bi bilo preprizemno i daleko od vjere.
Može li mi netko odgovoriti?
