Citiraj Cubana prvotno napisa Vidi poruku
Neću se smijati, samo dodati da se ne slažemo u osnovnoj postavci, a to je poimanju Biblije kao vjerskog štiva, ali ne povijesnog dokumenta.
A da nastavim u revijalnom tonu, čovjek je jedinstvo tijela i duha, pa i uma i jedno je nedjeljivo od drugog i ne vidim kako svjesno samokažnjavanje, zanemarivanje potreba tijela može pomoći duhu.
Nečeš zanemariti jesti kad si gladna, piti kad si žedna, vodit ljubav kad muž i ti poželite, popit čašu vina kad ti se gušta, plivat kad ti se pliva, odmorit se kad si umorna itd. Zanemaruju se stvari koje vode ka zlu, zanemaruje se idealiziranje. Tijelo mnogima danas postaje idol. Pa danas čuješ jako puno ljudi kako govori a pritom najčešče kardinalno griješe: Ja osjećam u srcu da je to i to ispravno i zato to radim, moj Bog me sigurno neće osuditi zbog toga - pri tom potpuno zanemarujući Božije zapovijedi - a drže se vjernicima Kršćanima. I kakvog smisla ima nazivat se Kršćaninom ili Kršćankom ako pri tom racionaliziramo i ne vjerujemo da je Biblija riječ Božija? Onda možemo vjerovat i u Krišnu ili Budu, nema nikakve razlike, jer zapravo sve religije u srži govore sličnu stvar, samo Kršćanstvo ima strogo definirane zakone i osuđuje grijeh, dok su ove ostale religije puno ležernije (osim Islama), i kod njih smo svi zapravo sami sebi moralni autoritet tj. vlastito srce ono je po ćemu se ravnamo.

Ja shvaćam Bibliju i povijesno i kao riječ Božiju, i zato mi je ona moralni autoritet jer moje je srce grešno.