odgoj u duhu vjere 5

[RozaGroza]

Apsolutno. Ne bi stvorio čovjeka "na svoju sliku i priliku", ne bi se utjelovio, umro na križu, uskrsnuo, dao nam svoje tijelo za jelo i uskrsnuće tijela. Za kršćanstvo tijelo nije "sluga duše", smetnja ni izvor problema nad kojima duša mora stalno bdjeti. Bilo je utjecaja gnosticizma na tjelesnost i u ranom razdoblju Crkve i kasnije, kod Augustina i u askezi monaštva, ali sam Novi zavjet otvorio je potpuno novo poglavlje u odnosu prema tijelu, bolje rečeno ljudskosti. U to je uključen i pojam Još od Tome Akvinskog nema tog dualizma duše i tijela u kršćanstvu, osim u herezama. Kršćanska antropologija čovjeka vidi kao cjelovitog, tjelesnog i duhovnog i takav cjelovit će postati u onostranom. Tijelo nije ljuštura - ono nam omogućava postojanje u povijesti, očitovanje duha i komunikaciju s drugim ljudima. I taj cjeloviti čovjek je slobodan, ima slobodnu volju, sam bira kojim će putem ići.

Ja ne vjerujem da imamo toliko slobodnu volju tj. ne vjerujem u to da mi ljudi biramo Boga već vjerujem da Bog daje vjeru i preporođenje. Bog je suveren u svojoj milosti.
A Biblija nije samo Novi Zavijet, ona je cjelina koja se tako treba i čitati; nije Bog odjednom okrenuo novi list sa Novim Zavijetom i reko: E znate nemam pojma što mi bi sa onim Starim Zavijetom, zanemarite vi to pa od sad čitajte samo Novi. Pa nije Bog neki dudek koji od početka nije znao točno što i kako želi. Ali to je upravo ono što govorim o modernom shvaćanju Kršćanstva - popili smo svu pamet svijeta, imamo raznorazna shvaćanja Biblije, mnoga od kojih nas oslobađaju vlastitog grijeha i dopuštaju nam da živimo ovako kako danas živimo, ubjeđeni da smo svi dobri, da nas Bog sve voli i da svi idemo u Raj, jer naravno, Pakla nema.