Pikula, ali zato danas imaš onaj imendan "na sva zvona"!![]()
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 08.08.2011. at 12:04
Ja sam ni vrit ni mimo, zar to nisi skužila
Svi smo mi djeca Božja, Isus kaže da smo njegova braća i sestre, a Bog koji nam je otac je čista ljubav. Da mi je vidjeti tog oca (a koji nije takvo svjetlo, takva ljubav) koji bi tako strašno kaznio svoju djecu. Vjerujem u bezgraničnu ljubav, a ne vječnu kaznu. Dao nam je izbor da sami biramo put k njemu. Ali nemoguće je ne doći.
Ma ajde nisam ni ja "časna" ali sam u življenju po Bibliji zaista našla mir - iako ono s kajanjem svako sat vremena je stvarno istina, toliko sam dobra Kršćanka da svako malo kiksam. Mislim da je skroz prirodno i OK da imamo svi različita vjerovanja, i to u praksi može funkcionirati bez problema jer RL je jedno a forum je drugo. Ipak tu kad krenemo raspravljati, pogotovo na kutku, jedino zapravo što možemo radit jest iznosit svoja mišljenja i uviđat razlike među nama; da smo neđe na nekakvom dobrom roštilju sa pivom u ruci, mnoge se razlike ni ne primječuju.
MM i ja slavimo zajedno imendan jer imao isto ime, (s. Ivan) a pošto je to oko Božića, onda se to napravi tako za naš imendan k nama, nekad roditelji kod jednog strica, na Stipandan kod strica i rođaka...blizu je i Lucija i Nikola, pa par rođendana tako da je od 11-1mj ludnica..ode se na misu, malo druži, zapjeva, pomoli, zamezi!!!
Imače kćer mi se zove Emanuela (Emanuel-s nama Bog) pa neznam jel slavi na Božić imendan ili Uskrs ili...? Znali tko?
Nitko ko voli stari zavjet ne odgovori o obolježavanjem znaka Tau kao znakom spasenja i odabranika Božijih-ako danas nosim Tau ili po današbjem križ-kao znak krštenja, jesam li idolopoklonik.
(inače prvi put u 35g života stavila sam mali križić oko vrata- kao mlada znala sam samo nositi drveni Tau...eto nisam na taj način htjela pokazivati da sam kršćanin ili vjernik jer sam mislila da se to životo i vjerom u srcu pokazuje- no osjetih neki dan potrebu)
Ivana, Emanuel se slavi na Božić (sad si me podsjetila da moj sin ima imendan i na Božić, pa dvostruko slavi).
Poruka25.07.2011 „Draga djeco! Neka vam ovo vrijeme bude vrijeme molitve i tišine. Odmorite vaše tijelo i duh, neka budu u ljubavi Božjoj. Dozvolite mi dječice da vas vodim, otvorite vaša srca Duhu Svetomu da bi sve dobro što je u vama procvjetalo i urodilo stostrukim plodom. Počnite i završite dan molitvom srca. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“Ja neznam kako neko bez obzra na svoja uvjerenja može pomisliti da ovakve poruke i sve ono samo dobro što se događa u Međugorju može biti od Zloga!?02.08.2011 poruka ;Draga djeco! Danas vas pozivam da se nanovo rodite u molitvi i po Duhu Svetomu uz moga Sina novi narod postanete. Narod koji zna da ako izgubi Boga izgubio je sebe. Narod koji zna da unatoč svim patnjama i kušnjama uz Boga je siguran i spašen. Pozivam vas da se okupite u Božju obitelj i uz Očevu snagu jačate. Kao pojedinci, djeco moja, ne možete zaustaviti zlo koje želi zavladati svijetom i uništiti ga. Ali po Božjoj volji svi zajedno uz moga Sina možete promijeniti sve i ozdraviti svijet. Pozivam vas da svim srcem molite za svoje pastire, jer je moj Sin njih izabrao. Hvala vam. ”
Ako se soba u Međugorju od par maraka može usporediti s turizmom u Dalmaci s 50-100Eura onda OK.
Ja sam odlazila u Međugorje i u samome početku, i trava mi je dosezala preko glave, a oni siromašni ljudi, bez da ih je iko pitao, kad su vidjeli koliko naroda stiže na Podbrdo, stali bi tamo i BESPLATNO im djelili i to od svoje sirotinje a ne svoga viška, vodu, voće i prenočište po par dana te doručak od onoga što su i sami imali za pojest, malo sira, pure, poneko i pršuta. Voda je u Hercegovini blago jer nema, a sadio se samo duhan i čuvale ovce.
Kako je rastao br. hodočasnika i ljudi su spavali po cesticam, poljima,okolo Crkve, a došli su iz Amerike, Kine, Australije, Libanona- stvorila se potreba za smještajem, jer hodoćasnika je bilo puno više nego stanovnika u Međugorju i njihovih kuća- šta mislite do kada su ih trebali besplatno hranit, ili bi bilo lijepo da možda i dalje leže po poljima i vinogradima punim poskoka?
Turizam na moru je samo radi zarade, ali u Međugorju je izrasto prvenstveno iz potrebe za smještajem hodoćasnika, a onda je s tim došlo i ostalo.
Drugo su danas ljudi koji grade hotele, ali mene to ne smeta, ne vidim grijeha u poštenoj zaradi, već u motivu.
Jer ti i interpretiraš kako želiš; ja se ipak držim one da mi je srce nečisto i da bi sama prepuštena sebi to interpretirala drugačije tj. pogrešno. Ovako ipak pokušavam držat pravila koja mi se iskreno nekad uopće ne sviđaju, al tako to jest. Misliš da se meni sluša muž svaki put!?!![]()
i za to postoje savjeti - tamo na intimnim odnosima![]()
Naišla na prekrasan tekst i našla odgovor na često pitanje![]()
The Million Dollar question: “So, are you having any more children?”
I hear that question at least once a week and sometimes more often than that, depending on where I am and how many children I have in tow. For many people, they see this big, crazy, happy (mostly) family of seven and think, “Sister, you need to be done.” That’s about the time I want to reply, “Sweetheart, you’re not on that committee.”
http://www.catholicmothersonline.com/
a btw Roza ja mislim da je tebi srce sasvim na mjestu
kad smo već na fkda spomenem usput da mi je sumnjiva ta kršćanska opsesija kajanjem i grijesima
ne da bih ja prošla za bilokakvog vjernika, pa ni za budista
ali koliko znam o budizmu, jedna zanimljiva razlika: ako si posustala na putu vrline i nešto zaribala, trudit ćeš se da to ispraviš i postaneš bolja, ali nećeš osuđivati sebe već smatrati da je pozitivno što se trudiš, i cijeniti sebe zbog toga
ako to usporedimo s modernom pedagogijom, slično tako nećeš djetetu reći da je zločesto kad pogriješi već ćeš ga uputiti kako da to ispravi
jer kad povjeruje da je zločesto bit će zločesto već zato što se osjeća loše
moje pitanje je - može li čovjek biti sretan dok vjeruje da mu je srce nečisto? Kako da nađem sreću i spokoj u takvoj vjeri?
Evo ja za tebe, umjesto tebe, vjerujem da ti je srce čisto makar si u životu učinila stvari koje ti se danas čine loše i grešne, i vjerujem ako postoji bog kojemu se u čast trudiš biti što bolja, da će on cijeniti već sam taj trud
pa makar ti sad izvukla iz Biblije deset citata koji će me opovrgnuti![]()
ne izvlači se, odgovori mi na pitanje![]()
da nečisto srce... baš
He he ko te ne zna...
Sretna sam to znaš...a za ove druge stvari mi je prekasno da išta suvislo napišem![]()
da kasno, napisa ona u 18:55 (a evo je dva i pol sata kasnije još surfa, svijetli ono zeleno non stop)
i još bih dodala da je čovjek kad se ne ubija kajanjem zbog svojih propusta također manje u napasti da sudi drugima, bilo pravedno ili nepravedno*
odnosno kad voli sebe voli i druge
*kao da možeš znati dok sudiš da li sudiš pravedno ili ne - referiram na post #2532 s prethodne strane
Ma ovaj sat na rodi ne valja, sad je 21.27 na mom satu...
Apropo ubijanja u kajanju, nije to takvo ubijanje, smao nešto napraviš i onda priznaš da si bila u krivu i tražiš oprost od Boga ili u nekim slučajevima ebi priznaš i rečeš da je to bilo bezveze i skroz glupo itd.
A sudit drugima, pa da, nije to nešto što treba raditi svaki dan ali ponekad je neizbježno. Daleko da sudim hodočasnicima, ali imam pravo iznjet svoje mišljenje o tome.
PS: dobra ti je ova fora sa zvjezdicom, ko da knjigu čitam![]()
Pa ja sam i napisala ono u vezi sebe ne hodočasnika, napraviš nešto bezveze, nešto loše (oholo), i onda se svjesno pokaješ jer čak i da ne vjeruješ u Boga dobro je u sebi shvatiti da je ono što si napravila pogrešno.
A da smo svi mi koji se deklariramo Kršćanima danas loši vjernici, po Bibliji jesmo. Po vlastiom srcu vjerovatno nismo.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 09.08.2011. at 07:56
Ok. A kad dolazi na red da si kažeš - ja sam (ipak) dobra osoba i radim na tome da budem još bolja?napraviš nešto bezveze, nešto loše (oholo), i onda se svjesno pokaješ jer čak i da ne vjeruješ u Boga dobro je u sebi shvatiti da je ono što si napravila pogrešno.
Koliko znam, kršćanstvo preporuča da se takve misli jednostavno eliminirajuizvući ću vam i citate iz Biblije ako treba
![]()
Jedinu utjehu pruža beskrajna milost boga (a ako se u potpunosti držimo SZ radi se o vrlo ćudljivom karakteru koji vas u idućem trenutku može spaliti gromom zbog nečeg što ostatak populacije radi svakodnevno i nekažnjeno) koje smo u potpunosti nevrijedni.
Je li za razvoj čovjeka dobro da ostane samo na poniznosti, kajanju i sramu?
(slobodno se javite i vi pripadnici većinske vjere)
Ne bih ulazila u ovu raspravu jer mi se čini kao razgovor gluhih, samo ću reći da je katolicima život mnogo lakši.Božja milost je veća od nas i daje nezaslužene darove, ali nema predestinacije; umjesto nje postoji sloboda čovjeka da djeluje po svojoj savjesti i da time pridonosi (ili odmaže) svom spasenju. Dapače, svojom molitvom i dobrim djelima možemo pomoći i spasenju drugih. Katoličanstvo nije vjera krivnje nego vjera ljubavi, slobode i bliskosti, čak partnerstva čovjeka i Boga. Osobna savjest je u katoličanstvu iznad svih pravila. Volimo i trebamo zajedništvo, ali ne moramo misliti svi isto i ne iscrpljujemo se u strogoći zakona i pravila. I za osjećaj grešnosti ima lijeka - ispovijed. Uglavnom, radosno je biti katolik.
Naravno da nije jedino što osjećam kajanje i sram (sad pišem o sebi ne znam kako je sa drugim vjernicima). Uglavnom sam zadovoljna sobom i napredkom, zadovoljna sam jer vidim da postajem bolja u svakom pogledu, a kako ja postajem bolja tako mi i život postaje bolji. Nije to ništa puno drugačije od ljudi koji recimo nemaju uvjerenja poput mojih, ali imaju neka svoja i neke svoje ciljeve. Princip je isti sve su ostalo nijanseAli neću zabijat glavu u pijesak pa kad nešto kiksam reč ma nije to ništa, ne, svakog kiksa sam svjesna, ali me ne ubija u pojam, jer sam čovjek a ljudi griješe. Međutim mislim da je jako dobro bit svjesna svojih grešaka odnosno grijeha. I ukoliko si vjernica pookajat se zbog njih ali i pokušat, iako je teško, ne raditi ih više.
Ja sam zapravo do zaključka da je živjeti po Bibliji najispravniji put za mene i moju obitelj došla čisto logički. Meni je apsolutno logično da ukoliko budem pratila pravila koje nam je Bog dao i trudim se biti na tom putu, makar ne bila preporođena i spašena, to je bolji put za mene nego svjetovni. Mislim da su plodovi skromnog života kakav žive agrarijanci kršćani bolji od plodova koje bi dobila odnosno stvorila svjetovnim načinom života.
Apropo Starog Zavijeta, naravno da ne možeš sve stvari shvačati doslovno, da bi se sve ispravno razumjelo meni je trebala pomoć, ne samo mog muža nego i raznih pastora koji su u svojim knjigama i propovijedima sve nejasnoće objasnili da meni imaju logike. Iako sam se sama protivila mnogim stvarima, to i ti dobro znaš, npr. nošenje pokrivala za glavu. Trebalo mi je par godina da to prihvatim kao ispravno, čitala sam, pričala sa drugim ženama koje nose pokrivalo, hrvala se sama sa sobom, najviše zato jer sam se osjećala glupo nosit maramu po cesti a svi me gledaju. Ali onda sam to prihvatila jer pokrivalo za glavu je način kojim žena pokazuje svoju pokornost mužu i Bogu. Tu pokornost Bog je tražio od nas žena, i sama činjenica da današnji moderni teolozi i antropolozi pokušavaju umanjit važnost tog detalja ne proizlazi iz toga jer smo mi danas pametniji pa pametnije interpretiramo Bibliju i sad znamo da je masu toga napisanog glupost, već proizlazi iz toga što smo bahati, arogantni, podlježemo svjetovnom, usuđujemo se sumnjati u riječ Božiju, izrugujemo se sa Bogom i Kršćanstvom, a zapravo smo isti kakvi su bili ljudi u Starom Zavijetu i istu sudbinu i zaslužujemo.
A zašto nam je Bog dao Bibliju i svoja pravila kojih želi da se držimo? I osobna savjest u mom svijetu ne vrijedi puno, imaju osobnu savjest svi, pa vidimo kako svijet izgleda.
Katolici ali ne samo oni nego velika večina Kršćana, savršeno funkcioniraju u ovom svjetu jer su svjetovni i jer podlježu sekularnim zakonima više nego duhovnim.
Pomikaki : Za pripadnike odnosno prakticirajuće većinske vjere (prepričano mojim riječima) postoji sakramentalni život koji je se zasniva na trudu da činiš dobro, ali svjestan ljudskih ograničenja, što znači da ne pripisuješ grijeh duši, nego se kad zgriješiš pokaješ i ispovjediš (što uključuje svijest o pogrešnom djelovanju, žaljenje zbog istog i želju da popraviš štetu i ne griješiš više), bilo bi dobro moliti za valjanu ispovijed kako bismo doista ispovjedili sve što nam je na teret i po odriješenju grijeha izmoliš ili učiniš pokoru, najčešće su to molitve i popravljanje učinjene štete ako je moguće, zatim redovno prisustvuješ sv.misi i primaš sv.pričest citiram "...Isus u misnoj žrtvi dijeli iste milosti: euharistija uvećava ljubav Božju, čuva čovjeka od ropstva grijeha i prianjanja uz zlo i uzrokuje oproštenje grijeha. Pored žrtvenog karaktera zajednica vjernika okupljenih na misnom slavlju doživljava trajno zajedništvo s uskrslim i preobraženim Isusom i zahvaljuje na tom zajedništvu." Pretjerani osjećaj srama, neprestanog kajanja i "bičevanja" zbog grijeha koji smo već ispovjedili opisuje se kratko "nije od Boga", jer pouzdanje u Božju ljubav briše takvo "samooptuživanje" i da apsolutno nije zdravo ni poželjno. Znači savjest koja nas podsjeća da smo nešto loše učinili trebala bi nas potaknuti na pokajanje i promjenu u kojoj trebamo biti strpljivi sa svojom naravi i ispovjedati samo grešna djela, a ne svoju narav, smanjenje broja i učestalosti počinjenja, a nakon toga radosno prihvatiti oslobođenje od grijeha i osloniti se s pouzdanjem na ono što na Isus obećava. Redovan sakramentalni život nudi vjernicima veliko bogatstvo za duhovni rast.
Posljednje uređivanje od pikula : 09.08.2011. at 10:48
pikula i Zdenka, hvala na odgovoru.
Ovo bi bio korektan odgovor. Jest da fali neka osobna nota, mišljenje... imam osjećaj da je kopirano odnekudPretjerani osjećaj srama, neprestanog kajanja i "bičevanja" zbog grijeha koji smo već ispovjedili opisuje se kratko "nije od Boga", jer pouzdanje u Božju ljubav briše takvo "samooptuživanje" i da apsolutno nije zdravo ni poželjno.
Ali bit će da sam ja bliža budizmu i tim istočnjačkim pomodnim tričarijamaipak volim s Rozom raspravljati (ona možda nešto manje sa mnom
), bez obzira na svoju (a valjda i njenu) duhovnu gluhoću.
Roza, jel imaš koju sliku svog djeteta u životu? Zašto? Jer ti je lijepo zabilježit ga, jer kad ga pogledaš, dođe ti milo, ne jer je fin papir, a boje fantastične, nego jer to predstavlja onoga koga voliš, i kojeg želiš da ti je uvijek nekako u mislima. Jel misliš da Bog to mrzi, jer gledaš sliku djeteta, a ne dijete? Hoće li nas baciti u pakao zbog foto knjige? Sumnjam.
Isto tako vjernici sebi predoče svece, Isusa, Mariju, jer nisu vidjeli, ili nekoga koga jesu (npr. svece - od nekih imamo i fotografije), pa im je milo oko srca. Ne vjerujemo mi da će nam komad drveta dati bananu, nego gledajući očima, a ako hoćeš i dodirujući rukama, pa slušajući pjesme pomažemo sebi da duhom dođemo u blizinu Onoga kojeg tražimo i volimo. Neće ti četkica oprat zube, moraš trljat, ali pomaže. Isto tako nijedan svetački kip ti neće napravit ništa dobro ako ne uroniš u molitvu, i to ispravnu, otvorenog srca prema Bogu, i samo prema Bogu.
Kao što mama koja radi na poslu ima sliku svog djeteta, pa se razveseli kad pogleda.
A što se tiče Križa, Marije, svetaca - oni su tek pokazatelj čuda, i uvijek upućuju samo na Boga, daju jedan aspekt Božije milosti o kojoj onda razmišljamo.
Da mislim da će mi raspelo bacit bananu i dati mi novi auto mislim da bi mi na ispovijedi svećenik rekao da malo razmislim jesam li u krivi hram došla, i jel bih možda trebala na Bali bacat kokoši u vulkan da odobrovoljim poganske bogove... ili da se bezumno klanjam nekoj slici. Mislim da time više manje riskiraš da te izopće iz Crkve.
Ne rijedak je prizor u crkvama ili po kućama da ljudi kleće pred kipom il slikom sveca ili čega god i mole se za zagovor kod Boga, zar ne? I kako to tumačiš nego kao idolopoklonstvo?
Primjer (da ne bude uvijek Međugorje): Mexico i Madre de Guadalupe ili koja god već. Babe lude od transa kleče pred kipom i mole se, ili samo onaj kip Isusa u Riu!! A koje smo sreće skoro će i u Split jedan. I ako to nije idolopoklonstvo ne znam što jest.
To ti je kao kad te muž u sinovo ime moli da mu kupiš pušku. Pa popustiš, jer tie nagovorio. Sveci pomažu ljudima, pa im se ljudi mole, ali uvijek se molimo tako da gledamo u čuda koje je Bog napravio u njihovom životu, i molimo za to da imamo njihovu snagu i mudrost. Tipa, daj recept za onu tortu. Samo je ovdje - daj kako ti je to uspjelo, nauči i mene da budem tako blizak Bogu.
Ima jedna molitva;čisto srce stvori mi Bože...blago čistima srcem oni će Boga gledati itd..........vidim da Roza nije o tome čitala, a to nema veze s onim "nečistim srcem" o kojem ona priča
Svečenik uvijek naglašava na misi kad objašnjava zašto ljudi ne smiju osuđivati jedni druge; "sudi se grijehu" ne čovjeku - grijeh je od Zloga, ne čovjek-on je Božiji.
http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=1303Slike i kipovi
Vjernici katolici često se susreću s pripadnicima nekih kršćanskih sljedbi (sekti) koji ne samo da osuđuju štovanje svetih slika i kipova, nego osporavaju i njihovo pravljenje i postavljanje u crkve i drugdje. Govore da je to idolopoklonstvo i da se protivi Božjoj zapovijedi. A katolici i dalje štuju svete slike i kipove, pravoslavci slike-ikone; protestanti ne štuju ni slike ni kipove. Promotrimo, stoga, ovaj problem s biblijskog i s povijesnog gledišta.
Na prvi pogled izgleda kao da protivnici slika i kipova imaju pravo. Naime, u prvoj Božjoj zapovijedi piše: »Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.« (Izl 20, 4-5a) U Knjizi Ponovljenog zakona stoji zašto se Boga ne može prikazivati u nekom liku: »Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika.« (4, 15) Pod likom se podrazumijevaju kipovi i slike. U Svetom pismu, posebno Starog zavjeta, na mnogo mjesta doista se zabranjuje idolopoklonstvo, klanjanje onome što nije Bog, izrađenim likovima, koji se hebrejski nazivaju: asabbim, massčkah, maskith, tabnith.
Proroci su žestoko nastupali protiv izrađivanja i protiv klanjanja likovima. Kod izabarnog naroda u Starom zavjetu postojala je velika opasnost od klanjanja idolima, kojima su se klanjali okolni narodi. I čim im se pružila prilika, Izraelci su se iznevjeravali objavljenom Bogu, Jahvi, i klanjali se krivim bogovima.
* * *
Međutim, ni u Starom zavjetu nije bilo potpuno zabranjeno prikazivanje likova, to jest kipova i slika. Tako Bog, Jahve, naređuje Mojsiju da u pomirilištu napravi dva kerubina (anđela), što ovaj i čini (usp. Izl 25, 18). Jahve također zapovijeda Mojsiju da u pustinji napravi zmiju od mjedi i tako zaštiti ljude od smrtonosnog ujeda tih otrovnica (usp. Br 21, 8). Kad je kralj Salomon sagradio hram u Jeruzalemu, ne samo da je u pomirilište stavio kerubine, nego je »po svim zidovima hrama unaokolo, iznutra i izvana urezao likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova« (1 Kr 6, 29). Osim toga mjedeno more kod hrama »počivalo je na dvanaest volova« (1 Kr 7, 25). Salomon je na podnožjima za umivaonike dao izraditi lavove, volove i kerubine (usp. 1 Kr 7,29). Prorok Ezekijel vidi u budućem hramu, iznutra i izvana, likove kerubina, a svaki kerubin opet ima lice čovjeka i lava (usp. Ez 41, 18-19).
Dokle god navedeni likovi nisu bili predmet klanjanja, nisu se protivili prvoj Božjoj zapovijedi. No, kad je zmija od mjedi, koja je bila postavljena u hram, postala predmetom klanjanja, kralj Ezekija je razbija (usp. 2 Kr 18,4). Sv. Toma Akvinski lijepo zaključuje da prva Božja zapovijed ne zabranjuje pravljenje svakog lika, nego ona zabranjuje pravljenje lika za klanjanje. Zanimljivo je da se na grobovima u više židovskih katakomba u Rimu iz prvih stoljeća poslije Krista, a posebno u Vigna Randanini, nalaze i crteži živih bića: pijetla, pilića, kokošiju, glave ovna i vola. U više židovskih sinagoga i prije 3. stoljeća poslije Krista nalaze se na zidovima, osim uobičajenih ukrasnih elemenata, i figure orlova, lavova, dupina, kentaura... U pogledu slika najglasovitija je sinagoga u Doura-Europos na rijeci Eufratu, iz 245. godine. U njoj se nalazi čak 15 čitavih freski s raznim prizorima iz Staroga zavjeta: slika Abrahama u želji da žrtvuje sina Izaka, te ciklusi: Mojsija, zavjetnog kovčega, proroka Ilije i proroka Ezekijela. Oslikanih sinagoga ima i u Africi, Španjolskoj, pa čak i u Palestini. Unuk rabina Gamalijela II., patrijarh Juda I., koji je živio u II. stoljeću poslije Krista, čak izjavljuje da likovi lažnih božanstava nisu zabranjeni kad im se ne iskazuje nikakav kult.
No, koncem V. i u VI. stoljeću nastaje u Palestini vrlo jaki židovski pokret protiv likova koji prikazuju životinje i ljude. U mnogim sinagogama, ali i drugdje, uništene su slike, kao u Kafarnaumu i u Noarhu.
Prema nekima, ikonoklazam (borba protiv slika i kipova) na kršćanskom istoku potaknut je upravo ovim židovskim ikonoklazmom. Ta bespoštedna borba nastala je s bizantskim carem Leonom III. Izaurijskim, 725. godine, a završila s caricom Teodorom, 843. godine. U predahu te borbe održan je 787. godine II. nicejski sabor, koji je osudio ikonoklazam i dopustio štovanje svetih slika. Spomenutu borbu predvodili su carevi. Glave su padale, bilo je mnogo krvi, progona i bičevanja onih koji su štovali svete slike, ikone; po crkvama i drugdje uništavane su svete slike, freske, mozaici. I ikonoklasti su se u svojoj borbi pozivali na prvu Božju zapovijed.
Ipak, u cijeloj toj borbi križ Kristov ostao je pošteđen, za razliku od kalvina (dio protestanata), koji u borbi protiv slika i kipova nisu trpjeli ni križ Kristov. Luterani i anglikanci spasili su ipak mnoga remek-djela srednjovjekovne umjetnosti. Izgleda da je prvi ikonoklast bio biskup Marseilla, po imenu Serenus. On je uništio sve slike u svojoj crkvi. Sv. Grgur, papa, uputio mu je opomenu: »Zabranjujući klanjanje slikama zaslužujete pohvalu, a uništavajući ih zaslužujete prijekor. Jedna je stvar klanjati se slici, a drugo je shvatiti preko slike kome ide naše klanjanje. Ono što je Sveto pismo za one koji znaju čitati, to su slike za one koji ne znaju čitati.«
* * *
S pravom mnogi sveti oci ističu da se Boga može prikazivati u liku otkada se Sin Božji utjelovio u Isusu Kristu. Naime, Bog je postao čovjekom i imamo ga pravo prikazivati u liku čovjeka. Katekizam Katoličke crkve iz 1994. godine uči: »Kršćansko štovanje slika nije suprotno prvoj zapovijedi, koja zabranjuje kumire. Doista, čast iskazati slici odnosi se na onoga koji je slikom prikazan, i tko štuje sliku, štuje osobu koja je na njoj prikazana. Čast iskazana svetim slikama jest čašćenje puno poštovanja a nipošto klanjanje, koje pripada samo Bogu.«
Iz svega prikazanoga jasno je da štovanje Boga i svetaca preko slika i kipova koji njih prikazuju nije grijeh niti idolopoklonstvo, nego čovjeku može pomoći da stupi u što prisniju vezu s Bogom ili sa svecima. Dakako, nikada i nipošto ne smije se klanjati tim likovima kao božanstvu, nego samo Bogu preko njih.
http://www.katolici.org/kolumne.php?...=c_vidi&id=705 -idolopoklonstvo
http://www.katolici.org/katekizam.ph...c_vidi&id=1239 blagoslov ne magija
evo još par linkova
neznam zašto protestanti ne priznaju Mariju, ne u smislu kao Katolici da je bezgrešno začela (i ako ne mislim da je to bitno kako je začela, ali ne vidim zašto neki misle da to svemogućem Bogu ne bi bilo moguće?) nego u smislu da je ona ipak odabrana od Boga da rodi "BOGA" Isusa Krista- zašto mislite da Bog uzmimo hipotetski jer znam da neki ne vjeruju u ukazanja, ne može poslati Isusovu majku-najveću od žena, kao nekakvog recimo svoga glasnika i proroka- zašto mislite da su "obični! ljudi mogli biti proroci, a Božija majka to nemože biti?
Jer ako vjerujemo od Uskrsnuće od mrtvih i ako vjerujemo da je Bogu sve moguće- zašto ne bi bilo moguće da je Mariju poslao svijetu kroz ukazanja, da se obrati?
Zašto je grijeh moliti se ženi koju je Bog smatrao tolikom vrijednom da joj povjeri rođenje i odgoj utjelovljenoga Boga Isusa Krista - da nas zagovara kod Boga i utječe se njemu za nas-kao Majka za svoje dijete?
Hvala na odgovorima?
čini mi se da pitanje nije je li Marija bezgriješno začela, već je li i ona bezgriješno začetaneznam zašto protestanti ne priznaju Mariju, ne u smislu kao Katolici da je bezgrešno začela
odnosno začeta je biološkim putem ali nije ukaljana istočnim grijehom
to je katolička dogma a ostali kršćanski pravci različito tumače ovo pitanje
Na ostala pitanja teško da ti mogu dati odgovor jer baratam drugim terminima, prije svega ne vjerujem da je bog toliko uvredljiv da bi ga smetalo sve da se kamenu moliš...
Posljednje uređivanje od pomikaki : 09.08.2011. at 14:39
Isto kao što ne bi bilo ništa manje božanski da se Isus rodio normalnim "griješnim" začećem.
[QUOTE=pomikaki;1938651]pikula i Zdenka, hvala na odgovoru.
Ovo bi bio korektan odgovor. Jest da fali neka osobna nota, mišljenje... imam osjećaj da je kopirano odnekud
[/QUOTE
Nije kopirano, što je- u navodnicima je. Imam ti potrebu odgovorit zašto na ovoj temi tako pišem "kao da je kopirano" - krenem ja uvijek prvo opisivati svoju neku priču pa to bude tako nedovoljno,nejasno, zbrčkano i zapravo netočno. Kao da te neke velike istine po kojima živim ne stanu u tu neku moju malu čašu. kao da uljevaš karnister od 22 l u čašu za margaritu, ne iđe. Da nije forum nego svoj blog pisala bih ja natenane skroz slike i dojmove,osjećaje i rukavce, možda bih se približila tome što želim reći, ali kad vidim pitanje često mi se odmah "javi" rečenica koja mi se utisnula u srce i pamet na tu temu -pa iako je utisnuta ipak je od srca, nije hladna
A inače ti ja jesam grozno stilski staromodna i patetična, meni je čitat Vergilija u originalu na glas bolje od koncerta ne znam koga- tako da su ti meni citat iz Biblije i životopisa svetaca uglavnom super moderni i jezično i
Posljednje uređivanje od pikula : 09.08.2011. at 14:50