Svojevremeno su to bila velika pitanja, koja su se rješavala na (za mene) jako besmislen način.
Sazivali bi se koncili na kojima bi se raspravljalo o božanskoj ili ljudskoj prirodi Krista, o tome koliko je u redu da se štuje Bogorodica i treba li je uopće zvati Bogorodicom

, koja poglavlja trebaju biti u Bibliji a koja da se izbace i tome slično, nakon čega bi se donijele odluke ili dogme u koje bi svi pripadnici Crkve bili dužni povjerovati - eto od sutra vjerujemo ovako (jedan od novijih primjera je "ukidanje" Limba - odnosno ukidanje vjerovanja da postoji takvo mjesto)
Obično bi se našlo i protivnika takvih ideja (ili su možda ta pitanja koristili da se oslobode utjecaja pape kako bi sami imali više moći) pa bi to dovodilo do raznih raskola, šizmi unutar crkve, a nekad je to rezultiralo i oružanim sukobima.
Jedino bezgrešno začeće Isusa, kako sam prije napisala, za kršćane nije upitno.