Pomikaki, iako sam u prošlom postu pisala o zaklonu zajednice, mislim da smo svi koji tragamo za istinom na vjetrometini. Tvoj put, tvoju potragu za duhovnošću apsolutno ničim ne dovodim u pitanje. Ti ideš za svojom osobnom savješću i ja to stvarno poštujem, nikako ne samo deklarativno, temeljeno na nekoj lažnoj toleranciji.pomikaki prvotno napisa
a evo, nekom se i sviđa na vjetrometini, dok je drugima lakše u zaklonu
Zanima me ipak što radite kada u Svetom pismu naiđete na nešto što vam se čini nelogičnim. Ja imam više takvih mjesta, ali sad me zaintrigirao ljubomorni Jahve.
Mnogi vjernici kažu kako SZ treba čitati kroz filter, prizmu tadašnjeg vremena i ne treba se povoditi za svakom rečenicom. (zato je poseban gušt raspravljati se s Rozom koja tvrdi suprotno)
Ali ipak, ovo o ljubomornom bogu, ovdje se radi o 10 zapovjedi - istina, u katoličkoj verziji je taj dio izbačen - a to je temelj Starog zavjeta, prva zapovjed...
Kako to sebi tumačite?
Nisam tako dobro upućena da bih znala odgovoriti na ovo pitanje o ljubomornom Bogu. Ali, znam da se često radi i o finesama prijevoda, o riječima koje je teško iz hebrejskog originala sa svim istančanim značenjima prevesti na druge jezike. Do hrvatskog je taj prijevod došao od hebrejskog, preko grčkog i dvije latinske varijante. Na mnogim mjestima se hebrejski, grčki i latinski izričaj razlikuju. Ovo mjesto je iz Izlaska, kada Bog kaže da je jedini Bog i da nemamo drugih bogova uz njega. U Vulgati se pojavljuje pridjev zelotes koji uključuje i ljubomoru, ali dolazi od glagole zelare sa značenjem (prepisujem iz Maretića): 1. žarko voljeti, plamtjeti od žara, živo nastojati, pregalački tražiti, gorjeti od čežnje. Tek mu je drugo značenje, preneseno značenje zavidjeti, biti ljubomoran. Kako je u hebrejskom, nažalost ne mogu reći, nažalost ne znam hebrejski. Dakle, rekla bih da je taj "Deus tuus fortis zelotes" Bog koji žarko voli, čezne za čovjekom i traži ga, želi da čovjek bude njegov i da svhati da je jedini. Tako mislim. (Ovo tumačenje s in flagranti situacijom mi je neprihvatljivo i trivijalno.)
Inače, ja sam profesionalno naučena misliti o svemu povijesno, pa i o Bibliji i mislim da je to nužno, jer je sve ljudsko povijesno. Bibliju nimalo ne umanjuje kontekstualiziranje - ona donosi Božju objavu danu u određenom vremenu na određenom prostoru. Postala je bezvremenska, to ne treba dokazivati, ali njezina povijesna dimenzija je ostala i tu je. Tumačiti Bibliju uzimajući u obzir njezinu povijesnost ne znači tumačenje kako ti je drago, nego je to preduvjet razumijevanja Biblije.
 |
|||
i naravno, ne znam kakav prijevod neće pomoći nekom tko nije zaista duboko ušao u ta teološka pitanja, (kao ni ja, naravno).