odgoj u duhu vjere 5

[Marna]

pikula, i ja sam dosta čitala o tome, pratila teme ovdje na forumu.
Za roditelje anđela je bolno živjeti s činjenicom gubitka - što god navodili liječnici i kako god reagirala javnost, za njih je to neprestano proživljavanje traume.
Naravno, dok im se ne dozvoli da se dostojanstveno oproste od svoje bebe, bez obzira u kojem tjednu je rođena.
Nekim roditeljima je bilo dozvoljeno da beba bude sahranjena, a nekima ne uz navedena objašnjenja.

Neke moje prijateljice su bile potištene nakon spontanog pobačaja, koliko god da su ih svi nastojali utješiti i reći im "kako je priroda učinila svoje" ili neke crne lječničke prognoze - one se i danas sjete s određenom tugom u glasu ...
A posebno suosjećam s onima koje su rodile svoje anđele, a nije im dana prilika da se s njima oproste, da ih još jednom vide, dotaknu ...

Teško mi je pisati, a da se ne rasplačem.
Roditelji anđela trebaju razumijevanje svojih bližnjih, prijatelja, kao i društva u cjelini - više sućuti od stručnih službi, kao i od Crkve i svećenika, koji mogu pružiti utjehu, podršku i ohrabrenje.