Htjela sam se osvrnuti na knjigu o majčinu pravilu.

Kad sam čitala prvi dio skoro sam odustala, misleći kako tu nema ništa za mene, nisam nikad djelila njezine sumnje o vjeri, ni lutanja, ni tu količinu neroganiziranosti ili lijenosti, ili shvaćanje o inferiornosti majčinstva u odnosu na profesionalni dio života (dapače, ovdje tek možemo napraviti puno, ostalo je uglavnom bezveze),

no, ipak sam nastavila čitati, i nastavljajući ti shvatila sam da ću iz njezinog primjera izvući jako, jako puno toga što će baš meni koristiti.
Ako nemam njezine sumnje, ne znači da nemam svoje vlastite, svoje dvojbe i strahove, neke sasvim druge stvari koje mene muče.
Fascinirala me spoznaja koliko je značajna vremenska organizacija života, po uzoru na crkvene redove, to mi je, ono, bio bingo totalni.
Znala sam za to, znala sam da tako žive svi redovi, i kršćanski i drugih religija, ali nisam o tome razmišljala, kako to ima svoj nevjerojatan smisao.

Ne vjerujem da ću to sve organizirati do u tančine, no to nije ni bitno, bitno si je posložiti život, a točno sam tip za te tablice i zapisivanja, to ionako no-stop radim jer tako bolje držim red u glavi, a autorica mi je u tome došla kao šlag na torti.
Nije da neće uletavati stvari sa strane, to je tako normalno, ali okosnicu svakodnevnog života držati posloženu po prioritetima, pri čemu mi te prioritete najčešeć izokrenemo, to je savršeno objašnjeno.