O, dobro, zgodno. Naši župni svećenici stvarno nemaju vremena, ali zaista, ne ono da se izvlače na nedostatak vremena nego imaju silne obveze oko vođenja svih župnih poslova, obilazaka bolesnika, a većinom se individualni susreti odnose na ispovijedi (a to je kratka forma, jasno) i tu ne žele da se brka sa savjetovanjima i pritužbama na članove obitelji i koješta, s čime im babe redovito uletavaju.
Za sve one koji imaju vrlo ozbiljnih problema ostave vremena, a takvih je ljudi dosta.
Oni "profesionalci", tipa fra Zvjezdan ili pater Ivančić, oni su pak kao vrhunski neurokirurzi ,sa subspecijalizacijom u struci, ne možeš kod njih ni na ispovijed bez neke veze i stvarno velike potrebe. Znam pouzdano da reagiraju i pomažu u svim takvim slučajevima, tko god ih kontaktira, a da mu je zbilja potreba, ne ostavljaju ga na cjedilu.
No, previše je takvih ljudi i naprosto mi je neugodno među njih se utrpavati, kao da ja s hunjavicom idem među one s tumorom.
No, ako ti imaš neke koji su spremni malo pružiti ruku i onima koji također imaju problema, ali ne prevelikih, i također im treba vjetar u leđa, kontaktirat ću te (ah, ionako moram, zaboravila sam).






).
