Citiraj laura prvotno napisa Vidi poruku
sad tek vidim da ste razgovarali o knjizi tajna uspješnog majčinstva, pa da se i ja javim... Pročitala sam je prije par mjeseci. U početku me oduševila, ali sad kad ju pokušavam provesti u praksi,ostala sam razočarana. Nikako ne uspjevam... A i ona je imala malu djecu kao i ja, kako ona može, a ja ne? Uopće ne kužim gdje griješim...
Ona je imala malu djecu, ali i veću djecu na koje se djelomično mogla osloniti i sastaviti za njih zadaće koje su mogli sami obavljati, od pospremanja sobe, pomoći oko manje djece pa sve do pripreme obroka (kod onih najstarijih). Ima petero djece i tu je taj raspon u godinama zbog kojega je morala za svako dijete izraditi poseban plan i raspored. Tvoji su još mali i mislim da je to najteže razdoblje u životu po pitanju ikakve stabilne organizacije života. Možeš biti sretna da pokrpaš rupe i izguraš dan s koliko-toliko sačuvanih živaca, teško je ostvariti neke jače ambicije jer oni ama baš ništa ne mogu sami. Kad ja kažem da mi nema tko što govoriti dok god režem redovito 80 noktiju i perem i sušim četiri glave (uključujući svoju), onda je sve jasno.
No, meni su osobno njezina pravila pomogla kao inspiracija, tek sam nedavno pročitala knjigu i počela sastavljati te rasporede, ali vidim izlaz na kraju tunela jer sam sve prilagodila svojim uvjetima života i dobi svoje djece. Počela sam s najstarijom kćeri i satavljanjem posebnog raporeda za nju, tablica kad ima školu ujutro, ili popodne, kad ima karate navečer, odredila sam vrijeme za učenje u danu i trajanje, unaprijed tjedni odabir što se i kad može gledati na TV i mogu ti reći da je cura oduševljena jer je ona sa svojih 10 godina zapravo pogubljena u vremenu i samo stihijski nešto obavlja, a zapravo joj treba putokaz i granice. Nešto sam sastavila i sebi, ali i tu sam na početku. Naravno da taj "vojni režim" ne može biti striktno pošivan, nama ulijeću gosti, druga djeca, odlasci u dućan, kod doktora...kojekuda...kao i svakome, ali moramo neku okosnicu imati ako mislimo sačuvati vrijeme i živce i tu je ta knjiga, odnosno autorica, u pravu.

Citiraj laura prvotno napisa Vidi poruku
ujutro se ne stignem ni umiti,a kamoli se pomoliti. Mogu se prekrižiti, ali sad da izmolim nešto duže od očenaša bebač nema neke rutine tijekom dana, a ovaj drugi pojede moje živce do kraja a navečer kad odu spavati ne mogu se pomaknuti od umora, i pustim kuću u kaosu i odem i ja na spavanje...ne stignem ništa duhovno pročitati... Evo, sad sam se malo izjadala...
A da vidite kako sam to oduševljeno čitala, čak sam i bilješke napravila, i tablice kao i ona- i sve palo u vodu Ako netko pokušava ovo pravilo provesti u praksi, bilo bi mi drago izmijeniti iskustva,možda shvatim u čemu griješim.

Ujutro mogu nešto pročitati ili se pomolit samo ako malu pošaljem u vrtić. Ako ostane doma, ništa. Zato sam odredila pola sata popodne dok ona spava. Navečer isto, umor, koma. No, zato sam pomakla čitanje, pjesmuljke i kratku molitvu s djecom na vrijeme neposredno prije večere dok još imam snage i volje, a i svi smo doma. Poslije djeca idu na aktivnosti, treba se spremati za sutra, vrijeme je za muža i jedva stojim na nogama. Još bih naglasila da sva ta pravila koliko- toliko funkcioniraju dok je žena doma, kad ide na posao, to sve svesti u tri sata dnevno, čini mi se preteško, skoro nemoguće, osim nekih instant verzija.



Citiraj laura prvotno napisa Vidi poruku
što se tiče molitvenog života starijeg sina, nisam baš zadovoljna, mislim da bi se trebala više potruditi... Na kraju se sve svede na kratku večernju molitvu... Prije spavanja zajedno izmolimo anđele čuvaru mili, zdravomarijo i jednu kratku molitvicu. I to više ja molim, on samo sluša i kaže amen jučer sam pokušala uvesti i jutarnju molitvu, ali on je totalno nezainteresiran, ujutro želi upaliti crtiće i samo čeka kad ću završiti. Kako da mu približim molitvu, a da ne ispadnem dosadna? On će sad tek 4 god. Tako da je još mali...
[/quote]

On je premali za neke veće akcije i to što radiš sasvim je dovoljno za tu dob. Moja curka od 3 i pol nešto malo zbrlja, anđele čuvaru, ne kuži još ni pričice koje im čitam, samo slike gleda, ja čitam, recimo, o Samsonu, a ona -gle, lav! a gdje je lavica?
Naravno da voli više crtiće, kakva molitva! U crkvi na misi živi za sipanje kune u košaricu i dobivanje križića kod pričesti i to je to. No, voli gledati pjesme na youtube pa tako nauči neke pjesmice i to ju veseli.

Npr. ovu - http://www.youtube.com/watch?v=XDAgo...eature=related. Gleda sličice, komentira kako Isus voli životinje i djecu pa pjeva. Možda su dečki malo nestrpljiviji, ali sličice i pjesmice svi vole. Polako, pusti ih polako i s godinama će pokazivati više interesa, nisu oni tako mali spremni za ozbiljne molitve, ni neki odrasli ljudi ne kuže čemu neke spike .