Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
Ja moram podijeliti da sam ja, prekaljena u prihvaćanju mana i nedostataka Crkve i njezinih djelatnika, prije neki dan doživjela šok i stvarno me izbacilo iz cipela. Neki velečasni, čak na relativno dobrom glasu, me tijekom ispovijedi tako izvrijeđao, rugao mi se (!) i cerio! Samo da bude jasno, nisam imala nikakav estra ni grijeh, ni problem, niti sam nešto puno pričala. Očito sam ga dirnula u žicu, ili je imao loš dan i čovjek si je dao truda. Mislim, imam svog ispovjednika (koji je opet na ovu priču ponovio zašto je važno imati svog ispovjednika hehehehehe), i ne ulazim u markove konake s ljudima koej ne poznam ,dolazim po sakrament, a njihove osobne umjetničke dojmove više-manje otrpim, ali me ovo prestravilo, onako za istač. Razmišljam kako moram onda paziti dječicu da pripremim da i oni idu kod dobrog i provjerenog ispovjednika, i da ako već nekome preporučujem da ode na ispovijed, isto ne propustim dati i preporuku.
Jer ovo!
Dobrodošla u realnost! Najljepše je imati nekog stalnog, pouzdanog i onda ti nije jasno na kakva sve čuda ljudi nailaze. Jedni se svećenici silno trude, privuku i ohrabre ne znam koliko ljudi, a onda drugi likovi odbiju skoro cijelu župu i od sebe i od Crkve.
Nedavno sam, čekajući ispovijed, srela jednu časnu setru, koju poznajem jako dugo, i baš pričamo kod koga je dobro ići, ona spominje franjevce na Kaptolu, osobito jednog svećenika, zaboravila sam prezimenešto na K, Kuhnić ilii nešto slično, kako je super za mlade...Ja kažem kako više nisam u toj skupini "mladi" pa mi treba neki za ove bremenite obiteljskim problemima i tako komentiramo kako smo mi u Zagrebu zapravo privilegirani jer imamo izbora otići i kod drugog svećenika i u drugu župu, nismo osuđeni biti tamo gdje nam je prebivalište i patiti se.
Od ovog tvog iz navedenog primjera bih otišla, makar i usred ispovijedi.
Nemam više živaca ni volje ni za doktore, ginekologe, ni učitelje, ni činovnike, pa tako ni svećenike, koji ne rade svoj posao kako treba i postavljaju si ovlasti koje im niotkud nisu dane. Prošla su ta vremena, odavno. Već jako dugo oni nisu jedini pismeni u selu pa da čovjek ovisi o tome hoće li mu pročitati pismo rođaka iz Amerike.