odgoj u duhu vjere 5

[Marna]

Ifigenija, tvoje iskustvo me podsjeća na MM-a kad je imao oko 23.god. i otišao na ispovijed u jednu crkvu di ih ima više na raspolaganju za ispovijed. (ne svoju župu)
I krene tako MM, kad li ga svećenik prekine, "A po čemu ste se spremali?" MM nije odmah skužio i ovaj ponovi nešto drublje "po čemu ste se spremali za ispovijed?" Kaže MM, pa po savijesti. Da bi ovaj na njega, ne može to tako, što je on tu uopće došao, nek si izvoli izać van i, mislim ispred crkve, kupi neki molitvenik po kojem će se spremiti pa nek onda dođe. I sve to takvim svađalačkim tonom... Kaže MM da je neko vrijeme iza toga (baš u to vrijeme je imao neke duhovne trzajeve i ovo mi nikako nije dobro sjelo) jednostavno tio izać van iz krila Crkve.
Pa ti reci....

Žalosno, ali istinito!
Neki svećenici otjeraju ljude od crkve i s pravom se osjećaju ogorčenim, prevarenim, prognanim.
Razumijem da su i svećenici samo ljudi i čine pogreške, i ja, kao i Ifigenija, mogu uvažiti sve mane ovog svijeta i razumijeti, ali ne može to biti dovijeka, koliko god to nastojala i vježbala se u strpljenju i toleranciji!
Još nisam naišla na takvog ispovjednika, ali vjerujem da bih mu u lice rekla da se tako ne razgovara s ljudima i ne vrši služba koja mu je dana.
I ta oholost dotičnog uz cerekanje i ruganje drugome. Gle, nadmoći, jer on misli da je bog u nekom selu.


Sve mi je jasnija potrebitost i hitnost molitve za duhovna zvanja!

U današnjem svijetu prepunom stresa i brige, trebamo utjehu, radost i nadu koju želimo dobiti u krilu Crkve, čitajući Sveto pismo, u molitvi sabrani.
Baš svećenici i časne sestre trebaju biti svjetlo i utočište.
Ili su se i oni umorili?

[zmaj]

je Marna...
moj dojam je da toga danas ima sve više ili je glasnije
ali, hvala Bogu, sreli smo i u kontaktu smo s nekima koji su i više nego dobri...nema što, sigurno Bog na djelu
daje snagu za dalje..

[Peterlin]

je Marna...
moj dojam je da toga danas ima sve više ili je glasnije
ali, hvala Bogu, sreli smo i u kontaktu smo s nekima koji su i više nego dobri...nema što, sigurno Bog na djelu
daje snagu za dalje..

Ma nije to ništa novo... možda jest glasnije. Mene je ovo sad podsjetilo na priču moje svekrve koja je slično prošla na ispovijedi prije vjenčanja (hrpa neugodnih pitanja, tako da od tada nikada više nije otišla na ispovijed), a ni moji roditelji nisu prošli puno bolje u mladosti... Bilo i bude. Možda se prije manje govorilo o tome, ali bilo je toga i bude. Svećenici su ljudi i među njima isto ima onih koji su sposobniji i onih drugih, a isto kao i svi mi i oni mogu imati loš dan (neki češće od drugih).

[Ifigenija]

Žalosno, ali istinito!
Neki svećenici otjeraju ljude od crkve i s pravom se osjećaju ogorčenim, prevarenim, prognanim.
Razumijem da su i svećenici samo ljudi i čine pogreške, i ja, kao i Ifigenija, mogu uvažiti sve mane ovog svijeta i razumijeti, ali ne može to biti dovijeka, koliko god to nastojala i vježbala se u strpljenju i toleranciji!
Još nisam naišla na takvog ispovjednika, ali vjerujem da bih mu u lice rekla da se tako ne razgovara s ljudima i ne vrši služba koja mu je dana.
I ta oholost dotičnog uz cerekanje i ruganje drugome. Gle, nadmoći, jer on misli da je bog u nekom selu.


Sve mi je jasnija potrebitost i hitnost molitve za duhovna zvanja!

U današnjem svijetu prepunom stresa i brige, trebamo utjehu, radost i nadu koju želimo dobiti u krilu Crkve, čitajući Sveto pismo, u molitvi sabrani.
Baš svećenici i časne sestre trebaju biti svjetlo i utočište.
Ili su se i oni umorili?

Ja se posve slažem da ako treba nečega, treba molitve za duhovna zvanja, i za ove koji su već to odabrali, da to mogu nositi, i da bude više ljudi (vjerujem da čovjek koji radi dan-noć i kuburi s tim cijevima i krovovima i čudima koje treba organizirati, popraviti, hrvati se s majstorima... nije lako biti duhovan, da lako švikne, možda su čovjeka do ludila dotjerali majstori i nije više mogao, uopće ja njega ne sudim...), i da onda ljudi mogu naći ljubav i utjehu i pomoć koju traže.