Da, snažan su vjetar u leđa, sigurno, otvaraju neke nove vidike, vrata i prozore...ljiljan@ prvotno napisa
Isječke iz knjige, odnosno biografije Padre Pija, ove koju preporučuje ronin, prvi put sam čitala u nastavcima baš u Booku , kao i recenzije i preporuke za neke druge knjige i još puno stvari za koje se ne čuje na misama u župama niti o njima govori oficijelni Crkveni tisak.
Svakako držim korisnim taj pokret. Svaku zadnju subotu u mjesecu (ne znam je li dalje tako, nisam dulje bila zbog trudnoće i poroda) udruga Kristofori ima skup u dvorani Jelenovac, slavljenje koju predvodi J. Lončar, nije misa jer on nije svećenik, već predavanje, pjesma, molitva, čitanje, polaganje ruku (tko hoće). Otvorenog je tipa i mislim da je zbilja dobro.
Ovo o misi, Ifi, baš si lijepo napisala, znam ja to, nisam pitala za sebe, shvatila sam taj point prije nekoliko godina (trebala sam i prije, ali sad, šta je tu je, bolje ikad nego nikad), već za ljude kojima još treba oruđe (pitala je kata.klik) kako uopće doći do tog shvaćanja, do tog osjećaja.
Ne možeš ga samo tako, iznebuha, odjednom preokrenuti u glavi (mislim, možeš, ali to su posebne situacije duboke potrebe i čuda pritom), trebaš neke putokaze koji će napraviti lagani klik koji će se onda pojačavati.
Ja sam tada čitala neke tekstove koji su me se dojmili, koji su mi pomogli da tako sebi predstavim liturgiju i da je nakon toga tako doživljavam, no trebala mi je mala pomoć, a sad ne znam više koja je to bila, gdje sam našla inspiraciju.
Čini mi se da sam čitala životopis neke talijanske svetice koja je godinama živjela od hostije i još nešto, tekstove koji savršeno jasno opisuju otajstvo i niz čudesa vezanih uz hostiju, ali ne znam više gdje sam to našla.
(Doduše, malo mi je na tom putu otežavao župnik u tadašnjoj župi koji je non-stop pričao o politici,
no nakon toga smo se preselili pa je i to sjelo na svoje mjesto. )
 |
|||
