-
Zdenka2 prvotno napisa
Može se reći da je to bio baš pravi susret dvojice ljudi, neistomišljenika koji se međusobno poštuju i koji se daju izazvati na promišljanje u svojoj potrazi za istinom. I brojna publika je bila dionik tog susreta i dijaloga. Gregorićevi argumenti bili su najvećim dijelom logičke prirode, a Raguževi filozofske, teološke i, dakako, osobne, jer je on govorio o vjeri koju osobno ima. Kroz riječi o vjeri i nevjeri progovaralo se o dobru i zlu, slobodi, patnji, ljudskoj prirodi, moralu, svrhovitosti života, ljubavi. Sviđa mi se što se nije išlo na forsirano traženje zajedničkih zaključaka nego se pokazalo da je dijalog moguć i kod ljudi potpuno oprečnih shvaćanja, dakako, uz međusobno uvažavanje i informiranost o onome o čemu se govori, a bez isključivosti, zluradosti, čak i prostaštva na kakvo često nailazimo u javnosti.
Naglasili su da se ne radi samo o spoznajnim potrebama i potrazi za istinom nego i o komunikaciji s čovjekom različitog mišljenja. Mi, vjernici i nevjernici, živimo u zajednici, ne u paralelnim svjetovima nego jedni uz druge u svakodnevici života, na različitim razinama. Zato mi se posebno sviđa inicijativa HKS s tribinama na kojima će tijekom Godine vjere svakog mjeseca sudjelovati vjernici i nevjernici, filozofi i teolozi, govoreći o stavkama apostolskog vjerovanja. Osim što mi osobno odgovara akademska rasprava, ne treba zaboraviti da je kršćanstvo vjera kojoj je prvo počelo razum – na početku svega stoji logos.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma