Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
To što si naglasila je bit stvari - pokušavam na tu stvarnost (ne samo u smislu ovoga o čemu govori biskup), koju doživljavam kao vjernica, gledati kao na priliku za osobnu promjenu i duhovni rast.

Dodat ću još i ovo, što često zaboravljamo: "Mnogi Crkvu shvaćaju kao ustanovu koja će im nešto dati, a ne kao zajednicu kojoj i oni svojim biti kršćani čine dio. Takvo gledanje na Crkvu ima katastrofalne posljedice na one koji tako misle, ali i na Crkvu. Svi smo mi Crkva... zajednica Crkve, onih kojima je Crkva kao ustanova poslana i koji čine Crkvu". To biskupovo "biti kršćanin" znači, između ostaloga, djelovanje i odgovornost unutar zajednice, a ne samo participiranje u "uslugama".
Naravno, pasus za pasusom, rečenica za rečenicom je podloga za dobro se zamisliti nad sobom i šta uopće radimo, u čemu sudjelujemo, aktivno ili pasivno, više anestezirani, lobotomirani, nimalo budni,
koristimo li samo "usluge" (eh, da bar i to, možda se iz toga izrode i "protuusluge") .