[QUOTE=Nena-Jabuka;2260794][quote]

Htjela sam postaviti to pitanje, kako praktično podučiti djecu, mlade, kako da oni danas, u ovim uvjetima, ostvare to da nemaju spolni odnos prije braka. Nije meni samoj palo na pamet to pitanje, meni, jednoj dža bu vjernici, koja čeprka tamo amo, nego sam to pročitala u tekstu jedne katoličke autorice, koja stalno piše u katoličkom časopisu.
Nisam to postavljala jer sam htjela vjerno citirati što ona kaže i što pita, a to bi značilo da sad moram pretraživati 20-ak časopisa i tražiti gdje je taj tekst, nemam vremena za to.
Zato ću pokušati po sjećanju.
Ona ne dovodi u pitanje ispravnost takvog biblijskog i crkvenog naputka nego pita don Stoića što se sugerira mladima, kako da to danas izvedu, s obzirom na produljeno školovanje, na nemogućnost da se sami financiraju, da odu od roditelja, da dođu do stana...stvari praktične prirode.
Drugo o čemu se pita je biološki kontekst. Naime, u vrijeme kad je sveti Pavao sugerirao apstinenciju, a onima koji to ne mogu, a većina ne može i nisu pozvani na to - da se odmah žene i udaju.
Ta njihova apstinencija prije braka tada je trajala u mjesecima, možda godinu ili dvije maksimalno, često i kraće, od trenutka fizičke spolne zrelosti.
Stupalo se u brak s 15, 16 godina, stoljećima, kasnije s 18, 20, a nikad kao danas, da se u brakove stupa iza 20,i puno kasnije, a da se traži od spolno zrelih mladih ljudi, u naponu snage, najvećeg libida ikad, da se suzdržavaju kao sveci.

Ono što tško uspijeva i zrelima i odraslima, u religiji se traži od nezrelih i "nesvjesnih" mladih. Nisu to mjeseci apstinecije, to su godine. Pita se ona je li to i za psihu zdravo, je li to realno ostvarivo.
I, koji im se načini nude da ipak to uspiju?

Priča li se u crkvama i - kako? , a ne samo naređuje - nemoj!

Jedan od načina za koji se ona pita je li to rješenje jest taj koji si ti ponudila - oženite se rano, živite u braku dok se školujete, idete na posao, živite s roditeljima jer nemate gdje drugdje.

Ako se priroda teško može ukrotiti, i možda ju je okrutno i kontraproduktivno krotiti gdje se ne može, koja je alternativa, u vjerskom smislu?

Ti si ponudila da se žene kad se nađu i zaljube, ok, jednu kćer sam zbrinula kod tebe, ako će tvoj sin sve slušati što mu mama kaže, ali imam ih ja još na lageru, gdje ću s ostalima?

(čini mi se da kod ronin ima nešto mjesta,moram pitati:LOL.)

Je li to alternativa, realno ostvariva, je li to rješenje, može li se tako obrnuti sadašnji trend.
Ili ima još nešto u ponudi?
Nena, svi ovi problemi koje navodiš su realni, ne samo u današnjem vremenu. Povijest pokazuje da je laičko društvo uvijek imalo neka svoja rješenja za ta razdoblja spolne zrelosti prije braka. Rani brak nije bio rješenje za sve – u nižim društvenim slojevima brakovi su se sklapali kasnije, odnosno s ekonomskom zrelošću – negdje u dvadesetima. Za mediteranski model braka karakteristična je kasna ženidba muškaraca – nakon 30. ili 40. godine života. To sve implicira niz pojedinačnih i društvenih rješenja i na području spolnosti. Crkva je tome pristupala kroz ono što se zove “pastoralna mudrost” – ideal postoji i to ne samo u teoriji nego i u stvarnom životu mnogih ljudi. Ne svih, a njima se pristupa s prihvaćanjem i razumijevanjem njihove ljudskosti.


Međutim, da se vratimo u kontekst današnjeg kršćanskog odgoja na području spolnosti. Dakako, kao i na drugim odgojnim planovima sve je moguće – naša djeca nisu mi i ne preuzimaju bezuvjetno odgojne obrasce koje dobivaju od nas. Osim toga, nismo ni mi savršeni, svi smo krvavi pod kožom zar ne? Ali to ne znači da moramo unaprijed odustati i predati se bujici “u se, na se i poda se” mentaliteta. Kako na drugim područjima tako i na području spolnosti treba odgajati djecu za vrijednosti. To znači ne za propise i zabrane nego za dostojanstvo osobe, poštovanje prema tijelu, za ljubav, obitelj, brak, djecu, život. Ako je dijete odgojano u tim vrijednostima ono će oblikovati svoj stav prema spolnosti u skladu s njima. Da personaliziram stvar – ni kad se radi o spolnosti ili ovisnostima primjerice, ne odgajam djecu sa “moraš” i “ne smiješ” nego ih odgajam za spomenute vrijednosti. Oni će u danom trenutku donositi svoje odluke – ja im pritom neću “držati svijeću”, ali vjerujem da će birati mudro, jer već sada nazirem to u njima. U svakom slučaju, što god se dogodilo, prema tome tome ćemo se odnositi kao vjernici. Imamo primjer u Evanđelju kako se to radi.



Inače, kad se već ovdje ugovaraju brakovi - moja curka je malo prestara za vaše dečke, ali za ove male curice imam jednog jako zgodnog sina koji će za dvije godine navršit kanonsku dob ženidbe.