odgoj u duhu vjere 5

[ronin]

Ovo vezano za životnu fazu...mijenjamo se s vremenom.Profiliramo svoje stavove, kako neki u vjeri, tako neki u suprotnom smjeru. Meni je to ljudsko traženje uporišta i čvrstih i jasnih odgovora sasvim razumljivo, teško je nekada svim srcem se uhvatiti oku nevidljivog svijeta.

I kad gledam sebe vidim kako su mi se stavovi mijenjali s godinama, a vjera rasla.Rasla je sukladno nekim događajima u mom životu, no gledano iz sadašnje perspektive, jasno mi je da tada nisam bila spremna.
Duhovni rast je specifičan i poseban, i različit za svaku od nas. Ja ga točno osjećam kod npr tebe Nena, kako imaš svoj put, poseban i tvoj, kojim te Bog privlači sebi.Karizmatici, hagio za tebe,..ono što je npr za Ifi Escriva, ono što je za mene hagiografija. Sjećam se svog vlastitog duhovnog rasta i borbe, kad sam se ljutila i stalno nešto prigovarala , a par cura koje su mi strpljivo odgovarale činile su mi se preradikalnima, a jednostavno su odmakle dalje od mene u... svemu.
No u biti shvatila sam da je vjera biljka koja se zalijeva, hrani, i tako raste.I da je najteže, i najljepše doći do onog stadija molitve kad iz srca možeš izgovoriti onu Misli ti! i zbilja to misliti.

[ljiljan@]

Kad se nađemo na misi na kojoj drugi svećenik ulazi u ispovjedaonicu ja se automatski ustajem i stajem u red. MM nije jasno kako mogu na ispovijed nepripremljena...ali meni uisinu ne treba ispit savjesti jer čim padnem u grijeh ja znam da sam sagriješila i jedva čekam priliku da to predam Gospodinu i da ga zamolim da me primi natrag.

[Nena-Jabuka]

I kad gledam sebe vidim kako su mi se stavovi mijenjali s godinama, a vjera rasla.Rasla je sukladno nekim događajima u mom životu, no gledano iz sadašnje perspektive, jasno mi je da tada nisam bila spremna.

Ovo mi je prije bilo jako razočaravajuće, gledam sebe, i onda nekoga 10,15, 20 godina mlađega, kako je daleko ispred mene. Mislila sam to slušajući o nekom boljem, zdravijem stilu života, o nekim lijepim ritualima koji su tim ljudima već navike pa im postale i život, a meni su još uvijek u fazi pokušaja. Isto je bilo i s vjerom. No, sad, u zadnje vrijeme, koje ni ne znam više kad je to zadnje jer mi se sve nešto vrlo brzo događa na tom polju,
vrlo skokovito, godinama ništa, a onda odjednom kod mene "bezbroj" ljudi, vrata, ulaza, vizija, osjećaja, spoznaja, vrlo jasnih, ko koprena da je spala i razumijem ono što mi je prije izgledalo kao glagoljica, kao pismo u šiframa. Očito nisam bila spremna, trebala sam proći i dočekati baš te "bolesti" i upoznati baš te ljude, sad nemam osjećaj da sam igdje zakasnila, iako sam tek na početku puta, jednostavno za to prije nisam bila spremna.Više nisam u bedu zbog svog kaskanja[/QUOTE]

Duhovni rast je specifičan i poseban, i različit za svaku od nas. Ja ga točno osjećam kod npr tebe Nena, kako imaš svoj put, poseban i tvoj, kojim te Bog privlači sebi.Karizmatici, hagio za tebe,..ono što je npr za Ifi Escriva, ono što je za mene hagiografija.

Hm, ima tu još puno lipih stvari, samo ne smin reć.

Onog trenutka kad sam se odlučila na čestu ispovijed, na čest ispit savjesti, bilo je kao da pričam s frendicom pa joj sve prepričavam, sve ono što mi je bitno do u najsitnije detalje. A ako se ne čujemo 6 mjeseci ne znam što je sve dovoljno bitno da kažem pa pola pozaboravljam.A želim sve reći.

To je trening, treniramo opažanje sebe, promatranje kao da gleda netko sa strane i govori, eno je, vidi, sad ogovara, eno, sad je opet mrzovoljna, sad se pravi važna...što češće nekome ideš "na raport", to si bolje izvježban za primjetiti detalje o sebi.
Ja to malo tehničkm jezikom, ali znate što mislim.

Iako je meni ispovijed za pamćenje bila kod vlč. Jorgea Ramosa.

Moja kćer sad hoće stalno ići kod njega. Kako imam bebu, ne mogu je voditi, morat ćeš je ti, ifi, povesti.

[Ifigenija]

Ovo mi je prije bilo jako razočaravajuće, gledam sebe, i onda nekoga 10,15, 20 godina mlađega, kako je daleko ispred mene. Mislila sam to slušajući o nekom boljem, zdravijem stilu života, o nekim lijepim ritualima koji su tim ljudima već navike pa im postale i život, a meni su još uvijek u fazi pokušaja. Isto je bilo i s vjerom. No, sad, u zadnje vrijeme, koje ni ne znam više kad je to zadnje jer mi se sve nešto vrlo brzo događa na tom polju,
vrlo skokovito, godinama ništa, a onda odjednom kod mene "bezbroj" ljudi, vrata, ulaza, vizija, osjećaja, spoznaja, vrlo jasnih, ko koprena da je spala i razumijem ono što mi je prije izgledalo kao glagoljica, kao pismo u šiframa. Očito nisam bila spremna, trebala sam proći i dočekati baš te "bolesti" i upoznati baš te ljude, sad nemam osjećaj da sam igdje zakasnila, iako sam tek na početku puta, jednostavno za to prije nisam bila spremna.Više nisam u bedu zbog svog kaskanja

Hm, ima tu još puno lipih stvari, samo ne smin reć.


To je trening, treniramo opažanje sebe, promatranje kao da gleda netko sa strane i govori, eno je, vidi, sad ogovara, eno, sad je opet mrzovoljna, sad se pravi važna...što češće nekome ideš "na raport", to si bolje izvježban za primjetiti detalje o sebi.
Ja to malo tehničkm jezikom, ali znate što mislim.

Moja kćer sad hoće stalno ići kod njega. Kako imam bebu, ne mogu je voditi, morat ćeš je ti, ifi, povesti.[/QUOTE]

Drago mi je! Dogovorit ćemo se! Ali vas je toliko doma, da će vjerujem p. Ramos doć vama doma, isplati mu se posao, ono, popust na količinu

[Nena-Jabuka]

Duhovni rast je specifičan i poseban, i različit za svaku od nas.

.... ono što je za mene hagiografija.

....Sjećam se svog vlastitog duhovnog rasta i borbe, kad sam se ljutila i stalno nešto prigovarala , a par cura koje su mi strpljivo odgovarale činile su mi se preradikalnima, a jednostavno su odmakle dalje od mene u... svemu.
No u biti shvatila sam da je vjera biljka koja se zalijeva, hrani, i tako raste.I da je najteže, i najljepše doći do onog stadija molitve kad iz srca možeš izgovoriti onu Misli ti! i zbilja to misliti.

Kako ti objašnjavaš štovanje svetaca u Katoličkoj crkvi, npr., da moraš to obrazložiti prijatelju protestantu, kao ja.

Ničeg se boljeg ne mogu sjetiti osim da se njih ne štuje kao Boga, već čovjeka preko kojega su se očitovala Božja djela i ispunile njegove riječi. Kao ljude koji sa nam inspiracija za život, njihova djela i njihove riječi približavaju nas Bogu, kao kad imaš učitelje, divne profesore, duhovnike, nisu oni Bog niti ih tako gledaš, ali im se diviš, slušaš ih, čitaš njihova djela, moliš ih za pomoć da se preko njih očituje volja Božja, savjet, milost.

Nikako se ne mogu obraniti od tvrdnje da se
ne smije tako pristupati svecima ni štovati ih, da oni nisu nikakvi posrednici jer čovjek između sebe i samog Boga, a to su jedino Otac, Sin i Duh sveti,
ne smije imati ni Djevicu Mariju niti ijednog sveca.

Da je to čisto idolopoklonstvo, štoviše, čak i sotonizam.

Na moje objašnjenje da ne mogu vidjeti ništa loše u tomu što su neki ljudi tim "indirektnim" putem, preko sveca, stigli do samog Boga,
odgovor je - "šteta tvoja što ti u tome ne vidiš ništa loše, a u Bibliji ti jasno piše".