Kako ti objašnjavaš štovanje svetaca u Katoličkoj crkvi, npr., da moraš to obrazložiti prijatelju protestantu, kao ja.ronin prvotno napisa
Duhovni rast je specifičan i poseban, i različit za svaku od nas.
.... ono što je za mene hagiografija.
....Sjećam se svog vlastitog duhovnog rasta i borbe, kad sam se ljutila i stalno nešto prigovarala , a par cura koje su mi strpljivo odgovarale činile su mi se preradikalnima, a jednostavno su odmakle dalje od mene u... svemu.
No u biti shvatila sam da je vjera biljka koja se zalijeva, hrani, i tako raste.I da je najteže, i najljepše doći do onog stadija molitve kad iz srca možeš izgovoriti onu Misli ti! i zbilja to misliti.
Ničeg se boljeg ne mogu sjetiti osim da se njih ne štuje kao Boga, već čovjeka preko kojega su se očitovala Božja djela i ispunile njegove riječi. Kao ljude koji sa nam inspiracija za život, njihova djela i njihove riječi približavaju nas Bogu, kao kad imaš učitelje, divne profesore, duhovnike, nisu oni Bog niti ih tako gledaš, ali im se diviš, slušaš ih, čitaš njihova djela, moliš ih za pomoć da se preko njih očituje volja Božja, savjet, milost.
Nikako se ne mogu obraniti od tvrdnje da se
ne smije tako pristupati svecima ni štovati ih, da oni nisu nikakvi posrednici jer čovjek između sebe i samog Boga, a to su jedino Otac, Sin i Duh sveti,
ne smije imati ni Djevicu Mariju niti ijednog sveca.
Da je to čisto idolopoklonstvo, štoviše, čak i sotonizam.
Na moje objašnjenje da ne mogu vidjeti ništa loše u tomu što su neki ljudi tim "indirektnim" putem, preko sveca, stigli do samog Boga,
odgovor je - "šteta tvoja što ti u tome ne vidiš ništa loše, a u Bibliji ti jasno piše".
 |
|||
