Zdenka2 prvotno napisa
Čitajući vas divim se i veselim koliko su nam svima pitanja ista ili slična, a vjerska osjećajnost tako različita, osobna. Ta poosobljenost bliskosti s Bogom je divna.
Puno razmišljam o svojoj vjeri i smatram da je ona uvelike racionalna. Mene najviše privlači racionalnost vjere, na tragu Ivanova Evanđelja: U početku bijaše Riječ. Toma Akvinski u Summa theologiae kaže da u vjeri ljudski razum i volja zajednički djeluju božanskom milošću, a Ivan Pavao II. u enciklici Fides et ratio, da su razum i vjera kao dva krila kojima se ljudski duh uzdiže promatranju istine. Papa Benedikt XVI u mnogim svojim djelima piše o razumu kao ishodištu i prvom počelu vjere. Upozorava na opasnosti razuma bez vjere i vjere bez razuma i vraća metafizičku vrijednost ljudskoj spoznaji i njezinoj potrazi za apsolutnom istinom, to jest Bogom. Ja sebe u tome nalazim. I struka me vuče prema tome – to valjda dolazi iz istog izvora moje osobnosti. Vjeru promatram ne samo na osobnoj razini nego kroz ukupno ljudsko iskustvo. Najviše volim čitati teološko-filozofsku literaturu i proučavati Bibliju. Vrlo mi je bitan i potreban sakramentalni život, misa, zajednica – bez toga ne mogu. Imam isto tako i potrebu za molitvom u samoći, za prostorom duhovnosti koji je prostor komunikacije s Bogom. Ipak, mojom vjerom kao da dominira želja za spoznajom. Od onoga što vas uzdiže i nosi meni je nekako najbliža hagiografija koju spominje ronin – uzori u ljudskoj mudrosti i ljudskom životu. Ponekad pomislim da mi nedostaje meditativnosti u vjeri, pogotovo kad čitam neke od vas. Nadahnjujete me.
„Budi volja tvoja“ o kojoj govori flopica – samo ja znam koliko me je to u životu namučilo, jer sam svojevoljna. Gubljenje i pronalaženje, padovi i usponi... sve je to tu. Jedino što nemam dvojbe u pripadnost, nisam je ni imala. Kao dijete i mlada djevojka imala sam posebnu sreću duhovnog vodstva jedne iznimne osobe. Kasnije, u tom osjećaju pripadnosti drži me ne samo osobna vjera nego i zajednica vjernika. Na svom putu vjere osjećam one promjene u vremenu o kojima govori ronin i nena, taj rast koji me je učinio mnogo skromnijom i manje usredotočenom na sebe nego što sam prije bila i omogućio mi da shvatim da „budi volja tvoja“ nije nikakvo lomljenje moje volje niti nedjelatno mirenje sa životnim prilikama. To je prihvaćanje Boga, a kroz njega i svog života, ali u punoj slobodi i djelovanju. A sumnja? Pa ona postoji još u Evanđelju, kod Svetog Tome, znači legitimno je ljudska. Za mene ona znači ljudsku potragu za istinom. Bog jest cilj, ali on sebe definira prvenstveno kao Put. Ja sam Put, Istina i Život. U Dj i kod Pavla vjera i Put su sinonimi. I u svakom našem pojedinačnom životu vjera je put i to svaka od nas osjeća i svjedoči. Divno mi vas je čitati.
