Sve očito proizlazi iz toga da je ivana stvarno napisala jako lijep post, ali, za razliku od drugih, ja se u njemu ne nalazim, osobno, , nalazim se u masu nekih drugih stvari koje opisuje npr. ronin, stvari o traganju i nalaženju, ali na drugi način, nikad ovakve, baš ovakve vrste krize i sumnji.
to govori valjda da svi na drugi način doživljavamo i proživljavamo vjeru, to smo već govorili i zaključili, a nije mi jasno kako se moglo iščitati da se meni odjednom mozak izokrenuo nakon par stranica i sad mislim ono što uopće ne mislim i što nisam mislila jučer.
kako?
očito što sam na takav način napisala, zaista ne misleći to što se iščitalo pa se još jednom ispričavam onima koje sam nehotice uvrijedila.